dame i gospodo,
cijenjene kolege članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine!

Zgrada u kojoj se danas nalazimo u meni budi posebna sjećanja, refleksije i emocije. Na svečani ulaz Predsjedništva Bosne i Hercegovine sam prvi put ušao prije ravno dvadeset godina, u novembru 1990. A zatim sam, godinama, izbliza posmatrao ubrzani hod historije koja se odigravala i stvarala među zidovima ove zgrade. Bile su to, ustvari, bolne porođajne muke države u nastanku. Dugi hodnici, široka austrijska stepeništa, stare slike i namještaj, sve se to u mojoj memoriji urezalo isprepleteno i povezano sa vijestima i događajima koji su u to vrijeme prestizali jedni druge. Normalno, najjača reminiscencija i emocija vezana je za kabinet u koji danas trebam ući, nasljeđujući čovjeka kojeg sam pomagao i pratio cijelo desetljeće. On je naš odnos prema domovini, našu političku filozofiju, izrazio u par jednostavnih rečenica koje glase: „…to što nazivamo Bosnom nije samo parče zemlje na Balkanu. Za mnoge od nas Bosna nije samo domovina. Bosna je ideja. To je vjera da ljudi različitih vjera, nacija, kulturnih tradicija mogu živjeti zajedno…“.
Da, ideja Bosne i Hercegovine očigledno nadilazi njenu geografsku veličinu, njene granice. Ovdje se dodiruju svjetovi, ovo je čvor na kojem se zapliću, ili raspliću, ne samo bosanskohercegovački, već globalni odnosi.
Vrijeme je za pozitivan rasplet.
Ako bismo sudili po aktuelnoj političkoj atmosferi i retorici, mogli bismo zaključiti da se naša zemlja ponovo nalazi na jednoj od svojih raskrsnica. Međutim, ovo nije raskrsnica, jer raskršće nudi različite puteve, a mi imamo samo jedan, sve ostalo su stranputice, slijepe ulice. Jedini ispravan put je put integracija, put ujedinjavanja, pomirenja, saradnje i dijaloga, jednom rječju – evropski put. Put ubrzanog uvođena evropskih standarda u organizaciji države, pravosuđa, ekonomije, i, prije svega, u sferi ljudskih prava i sloboda. Put uklanjanja i relativiziranja granica, viza, prepreka, podjela. Normalno, to podrazumijeva hitno usvajanje reformi koje će naš Ustav uskladiti sa evropskom konvencijom o ljudskim pravima, unijeti u njega evropsku klauzulu, izgraditi državni aparat koji može rješavati unutarnje blokade, funkcionisati bez stalne arbitraže i protektorata međunarodne zajednice.
Predsjedništvo Bosne i Hercegovine mora dati poseban doprinos pomenutim reformama i pozitivnim promjenama u zemlji i regiji. Predsjedništvo treba inicirati i voditi posebnu brigu o najbitnijim procesima u društvu. Dužni smo odgovoriti svojoj ustavnoj ulozi i očekivanjima građana, služiti za primjer ostalim državnim institucijama.
Želim istaći da ću sa svoje strane, u mandatu koji nam predstoji, učiniti sve kako bi ova institucija funkcionisala na bazi međusobnog razumijevanja i prepoznatljive želje za saradnjom, kroz jasne programe rada i usaglašene platforme za diplomatske nastupe van zemlje.
Posebno ću se založiti da Predsjedništvo povede proces stvarne i dugoročne saradnje sa susjednim zemljama. Svi mi u regionu smo zainteresovani za napredak ka članstvu u Evropskoj uniji, a napretka nema bez istinske regionalne saradnje i rješavanja otvorenih pitanja među zemljama koje međusobno graniče.
Posebnu pažnju ću posvetiti približavanju naše zemlje NATO-u i Evropskoj uniji, jer članstvo u tim asocijacijama Bosni i Hercegovini i njenim građanima donosi sigurnost, stabilnost, prosperitet. Samo sigurna i stabilna zemlja može ostvariti povoljan poslovni ambijent, privući inostrane investicije i kapital, zaposliti omladinu, te time podići životni standard svakog svog građanina.
U tom smislu ću dati snažnu podršku odlučnoj borbi protiv nasilja, kriminala i korupcije u našoj zemlji. Pobjeda u borbi sa tim pošastima modernog vremena preduslov je za ozdravljenje cjelokupnog društva.
Zalagat ću se za nastavak procesa održivog povratka, sa akcentom na održivost. Neki misle da je kasno, ali nije tako, nije kasno, zemlja čeka ljude koji će je obrađivati, a 150.000 ljudi čeka na povratak. Zato ću dati snažnu podršku projektima koji podržavaju poljoprivredu, zapošljavaju povratnike, posebno mlade i obrazovane. Sredstva možemo osigurati kroz kreditno zaduživanje, koje je Parlament Bosne i Hercegovine već odobrio.
I na kraju ovog govora, ali ne i na kraju mojih prioriteta, jeste interes za BiH dijasporu. Osjećam se predsjednikom, i predstavnikom, svih Bošnjaka, Bosanaca i Hercegovaca, kako onih u zemlji, tako i onih u inostranstvu. Predugo je dijaspora prepuštena sama sebi i predugo traje jednosmjerna saradnja u kojoj dijaspora pomaže privredu naše zemlje, šaljući milijarde maraka direktne novčane infuzije u njene finansijske tokove. Vrijeme je da se sistematski pozabavimo dijasporom, da je organizujemo i pomognemo. Ljudi koji ne žive u Bosni i Hercegovini, ali je i dalje vole i pomažu, to žele i zaslužuju.
Hvala na pažnji!