27. Maj. 2015.
Obraćanje člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića na otvaranju 7. Međunarodnog foruma o vakufima
Vaše ekselencije, uvaženi Reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, uvaženi ministri, poštovani učesnici 7. Međunarodnog foruma o vakufima, dragi prijatelji, dame i gospodo.

Odlike jednoga podneblja ogledaju se ponajprije u odnosu koji ta zajednica ima prema svome kulturnom naslijeđu, ali i prema umijeću da svoju kulturološku osobenost oplemeni znanjima novoga vremena. To je neprekidan i zahtjevan proces koji uključuje ponovno određivanje ciljeva, potreba i djelovanja cijele zajednice.

 

Kulturološko šarenilo Bosne i Hercegovine, rijetko i neprocjenjivo naslijeđe, samo potvrđuju da bez osobenosti jednoga od naših naroda, ne bi bilo osobenosti onih drugih i drugačijih, a sve u cilju jednoga mozaika i jedne povijesti.

 

Jedna od institucija koja je ponajviše doprinijela očuvanju te osobenosti kod Bošnjaka je vakuf. Uloga vakufa, osobito u vrijeme osmanske civilizacije u BiH, bila je u toj mjeri prijemčiva da se razvitak gradova ne može odvojeno ni razmatrati od povijesne uloge ove institucije. 

 

Vakufski objekti raznih namjena, u kojima je bio koncentriran gotovo sav kulturni i privredni život Bošnjaka, činili su okosnicu gotovo svih naših gradova.

 

Devize pod kojima su nastajali, svjedoče o duhovnim, kulturološkim, civilizacijskim dometima zajednica i pojedinaca-vakifa koji su ih podizali. 

 

Isa beg Ishaković, osnivač Sarajeva i Novog Pazara, svoja dobra je uvakufio da koriste ljudima, putnicima namjernicima, garantirajući im hranu i prenoćište. 

 

U njegovoj vakufnami nema bilo kakvih tragova staleške, nacionalne ili rasne odrednice, što jasno ukazuje na činjenicu da je institucija vakufa, u korjenima, utemeljena sa ciljem zaštite ljudskih prava i dostojanstva čovjeka. 

 

Gazi Husrev-begova emernama o slobodi vjeroispovjesti svih žitelja Sarajeva iz 1532. godine predstavlja neosporni dokaz o stepenu demokracije u BiH, što je u to vrijeme u Evropi gotovo nezamislivo. 

 

Svi ovi fundamenti civilizacijskih dometa ovoga prostora, dolaze gotovo tri stoljeća prije glasovite američke deklaracije o ljudskim pravima.

 

U želji da njihovi vakufi traju što duže, bosanskohercegovački vakifi su ih gradili postojano, tragajući za načinima koji će njihovim građevinama obezbjediti trajanje u vremenu, ali iz isključivog razloga da bi što dulje koristile ljudima. 

 

Ukazujući na značaj odnosa kulturnoga naslijeđa i zahtjeva novoga vremena, svjesni smo da vakufski objekti, u većini, više ne mogu imati namjenu iz vremena kada su podizani, jer su današnje zajednice okrenute drugačijem načinu života. 

 

Ali umjesto hanova i karavansaraja, možemo imati vrijedne galerijske, muzejske i turističke sadržaje. Vakufi su u Republici Turskoj ponajbolji promotori kulturnog naslijeđa i nosioci većine turističkih sadržaja. 

 

U tim okvirima institucije vakufa su jedan od zamajaca gospodarskih reformi. Time zadržavaju i onu osnovnu funkciju javnoga dobra i značajno koriste zajednici.

 

Komunistička diktatura i isključivost su, čini se, svoju dosljednu implementaciju pokazali upravo na kulturnome naslijeđu Bošnjaka, posebno na instituciji vakufa. 

 

U postupku bestijalne otimačine provedene pod floskulom određenih reformi, nakon 1945., oduzeto je 15.592 posjeda bez ikakve naknade, u površini od 90.682 hektara. Samo od vjerskih zajednica oduzet je 121 posjed.

 

Tome treba dodati i nacionalizovane zgrade, kuće i stanove, kao i poslovne zgrade, poslovne prostorije i druge nepokretne objekte. 

 

Za reintegraciju institucije vakufa u pomenute željene procese, neophodno je sprovođenje denacionalizacije koja bi se bazirala na standardima usvojenim u svijetu i što skorije donošenje zakona kojim će ova povijesna nepravda biti trajno preinačena.

 

Taj proces će neosporno doprinijeti jačanju institucije vakufa, ali i očuvanju identiteta svih zajednica u BiH sa kojima dijelimo ovaj kulturni prostor već stoljećima. 

 

Nastavićemo živjeti sa drugima u miru i toleranciji, poštujući njihovo opredjeljenje i osobenost njihove vjere i kulture. To je zapravo suština svih naših napora.

 

Hvala Vam što svojim prisustvom, danas i ovdje, jasno potvrđujete tu činjenicu.