29. Aug. 2014.
Obraćanje predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića na ceremoniji potpisivanja Deklaracije o ulozi države u rješavanju pitanja nestalih usljed oružanih sukoba i povreda ljudskih prava
Cijenjene porodice nestalih osoba, cijenjeni predsjednici Josipović, Nikolić i Vujanović, cijenjeni ambasadore Miller, dame i gospodo, dragi prijatelji!

Od izuzetne je važnosti naše današnje okupljanje u Mostaru s namjerom da potpišemo Deklaraciju o ulozi države u rješavanju pitanja nestalih uslijed oružanih sukoba i povreda ljudskih prava, u povodu 30. augusta - Međunarodnog dana nestalih osoba.

 

Posebno želim istaknuti ulogu i angažman Međunarodne komisije za nestale osobe, čiji su predstavnici uložili veliki trud i uspjeli okupiti šefove država naše regije, kako bismo zajednički preuzeli obaveze iz ovog strateškog dokumenta.

 

Dame i gospodo, postignuća Bosne i Hercegovine u procesu pronalaženja i identifikacije nestalih osoba mogu poslužiti kao primjer za ostatak regije, pa čak i u globalnim okvirima.

 

Ljudi u mojoj zemlji prošli su tokom rata kroz teške patnje i stradanja, a posljedice i danas osjećamo. Od 40.000 nestalih u regiji, najveći broj se odnosi na građane Bosne i Hercegovine.

 

Do danas je u Bosni i Hercegovini, od 30.000 nestalih za kojima se traga, pronađeno više od 24.000 posmrtnih ostataka i identifikovano više od 22.000 osoba, uključujući 6.476 žrtava genocida u Srebrenici.

 

Nažalost, preko 8.000 osoba se još vode kao nestale. Bosna i Hercegovina je usvojila Zakon o nestalim osobama 2004. godine. Njegovim donošenjem naređeno je formiranje Instituta za nestale osobe sa sjedištem u Sarajevu, kao državne institucije nadležne za traganje za nestalim osobama.

 

Uz neophodnu podršku međunarodne zajednice, Bosna i Hercegovina je odlučila da učini sve što je njenoj moći kako bi u ovoj teškoj, ali humanoj misiji bila na punoj usluzi porodicama koje tragaju za svojim najmilijima.

 

Užasan je zločin sakrivati posmrtne ostatke žrtava. Ne dozvoliti da budu dostojanstveno sahranjene. Da na primjeren način ne bude obilježeno mjesto na kojemu počivaju.

 

Mnoge od žrtava smo pronašli kroz rad entitetskih komisija za nestale osobe i kasnije Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine. Svjesni smo da postoji opasnost da jedan dio njih nikada nećemo pronaći.

 

Ali odustati nećemo sve dok ima nade za pronalazak i identifikaciju i posljednje žrtve. Zato, i sa ovog mjesta, pozivam sve one koji imaju informacije o nestalim osobama, masovnim i pojedinačnim grobnicama, da sarađuju sa međunarodnim i domaćim institucijama. 

 

To je ljudski čin i dug prema žrtvama i prema njihovim porodicama koje decenijama tragaju za najmilijima. Nije lako govoriti o hiljadama ljudi sa ovakvom tragičnom sudbinom. Svi ti ubijeni ljudi imali su svoje živote, svoje snove, svoje radosti i tuge.

 

Imali su ime i prezime. Ljude koje ih vole. Familiju i prijatelje. Obišao sam mnogo masovnih grobnica i prisustvovao brojnim dženazama i sahranama pronađenih žrtava. Uvijek nanovo ostajemo konsternirani razmjerama počinjenih zločina.

 

Iako je njihova bol neprolazna, oni koji ukopavaju svoje ubijene nakon decenija traganja ne traže osvetu nego pravdu. I tu satisfakciju oni moraju dobiti pred sudovima naše zemlje ili Međunarodnim sudom za bivšu Jugoslaviju u Haagu.

 

Jer, ovi zločini nikada ne zastarijevaju. Cijeli progresivni svijet je zanijemio pred tragičnim primjerima neobjašnjenog zla, kao što je masovna grobnica Tomašica na području Prijedora.

 

Skoro dvadeset godina trebalo je da ova masovna grobnica bude otkrivena - da budu otkrivene razmjere više puta ponovljenog sistematskog iživljavanja nad posmrtnim ostacima žrtava koji su premještani na različite lokalitete, kako bi se zločin pokušao sakriti.

 

Nažalost, još nisu pronađene i ekshumirane sve masovne grobnice iz proteklog rata u Bosni i Hercegovini i regiji Balkana. Zato je imperativna građanska odgovornost i dužnost da se prekine užasavajuća šutnja koja dvije decenije prikriva istinu o mjestima zločina kao što je Tomašica.

 

Porodice nestalih ne smijemo ostaviti same sve dok ne pronađemo i posljednju žrtvu. Samo tako ćemo ispuniti svoj dug prema njima i njihovim najbližima.

 

U Bosni i Hercegovini, kao i u cijeloj regiji, upravo porodice nestalih su primjer predanosti i posvećenosti u njihovoj humanoj misiji. 

 

Više od 90.000 srodnika dobrovoljno je dalo genetičke referentne uzorke Međunarodnoj komisiji za nestale osobe, čime je omogućeno testiranje DNK u svrhu identifikacije. 

 

Svim tim članovima porodica i danas moramo odati priznanje na upornosti koju demonstriraju. Oni su često, uz neizmjernu bol koju nose, suočeni sa egzistencijalnim problemima, pa čak i nerazumijevanjem okoline koja kao da ponekad želi zaobići bolne teme koje nas vraćaju u prošlost.

 

Zahvaljujući angažmanu Međunarodne komisije za nestale osobe  u Bosni i Hercegovini došlo je i do velikog naučnog napretka u primjeni forenzičke genetike u identifikaciji nestalih osoba, što je postignuće bitno u globalnim naučnim okvirima.

 

To je prva organizacija koja je iskoristila spomenuti napredak i primijenila ga na rješavanje slučajeva nestalih osoba. Sada se ta iskustva primjenjuju širom svijeta gdje za to postoji potreba. Naši stručnjaci na tom polju su izuzetno uspješni i cijenjeni.

Dragi prijatelji! Naveo sam samo neke aspekte u teškom, ali nadasve delikatnom procesu pronalaska nestalih osoba koji su karakteristični za Bosnu i Hercegovinu.

 

Vjerujem da će ovi primjeri, kao i Deklaracija koju danas potpisujemo, podstaći i sve druge države svijeta da koriste naša iskustva i obrate posebnu pažnju na ovo izuzetno važno socijalno i humanitarno pitanje.

 

Jer, nažalost, kao i naša regija, i brojne druge zemlje u savremenom dobu suočavaju se sa  istim ili sličnim problemima nakon perioda sukoba. Uz nadu u bolji i mirniji svijet, ostaje nam obaveza da iz recentnih tragičnih događaja izvučemo važne pouke za budućnost.

 

S jasnim ciljem da buduće generacije žive bez bolnih iskušenja i trauma kroz koje su naše zemlje i narodi prošli na koncu dvadesetog vijeka. 

 

Hvala vam!