16. Jul. 2014.
Obraćanje predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića na Međunarodnoj donatorskoj konferenciji za BiH i Srbiju u Briselu
Predsjedniče Nikolić, premijerko Bratušek, gospodine Fabijus, komesaru File, ministri, ekselencije, dame i gospodo,

U ime Bosne i Hercegovine, želim da izrazim najveće poštovanje Francuskoj, Sloveniji i Evropskoj komisiji što su pokrenuli incijativu da se sazove ova konferencija. 

 

Također želim se najiskrenije zahvaliti vašim zemljama, međunarodnim organizacijama i finansijskim institucijama za čvrsta obećanja koje ćete danas dati kako biste nam pomogli u procesu oporavka i obnove. Veoma nas je dirnula vaša solidarnost u protekla dva mjeseca. 

 

Želim posebno da se zahvalim za neposrednu pomoć - uključujući spasilačke timove, opremu i humanitarnu pomoć -kojima su spašeni životi velikog broja naših građana. Prirodna nesreća koja nas je zadesila ne poznaje granice. Takav je slučaj bio i sa reakcijama naroda i vlada širom svijeta.  

 

U najtežim trenucima katastrofe, bili smo svjedoci dirljivih izraza solidarnosti i saradnje koji su prelazili sve podjele unutar i izvan Bosne i Hercegovine. Solidarnost nije prestala ni nakon povlačenja vode. Suočavanje sa teškim posljedicama ove nesreće iziskuje isti nivo saradnje i solidarnosti kakav je demonstriran tokom poplava.  

 

Uvjereni smo da je brz oporavak moguć ukoliko se u obnovu uključimo zajedno - što je i moto ove konferencije, za koju smo zahvalni i od koje puno očekujemo. Drago mi je što smo predsjednik Nikolić i ja ovdje zajedno, što zajednički apelujemo na vašu pomoć u obnovi naših zemalja. Tokom proteklih godina, uložili smo značajne napore kako bismo unaprijedili naše odnose i saradnju. 

 

Kao što je potvrđeno na Samitu koji je jučer održan u Dubrovniku, saradnja u regiji Zapadnog Balkana dostigla je najviši nivo. I današnja konferencija je pokazatelj naše saradnje. Ovaj zajednički apel da se u obnovu uključimo zajedno čini nas odlučnijima da nastavimo raditi rame uz rame. 

 

Zadesila nas je prirodna nesreća katastrofalnih razmjera. Pretrpjeli smo najveće poplave u posljednjih 120 godina. Kompletan sliv koji vodi u rijeku Savu se prelio, tako da je munjevitom brzinom došlo do poplave koja je otvorila put razaranju i pustoši. Akumuliran nizvodni tok rijeke, mulj i ostaci doveli su do obilnih poplava u ravnicama. 

 

Kad je vodostaj rijeke Save dostigao vrhunac, bilo je nemoguće drenirati vodu iz ravnice-što je dovelo do dugog zadržavanja vode u nizinama. Tlo i obronci više nisu mogli da zadrže vodu, što je dovelo do pojave  nekoliko hiljada klizišta.

 

Više od 80 općina u Bosni i Hercegovini pretrpjelo je ogromne štete i gubitke, sa posljedicama na okolinu i društvo. Skoro 100 hiljada naših građana privremeno je izmješteno iz svojih domova. Više od 40 hiljada ljudi potražilo je utočište u javnim ili privatnim skloništima ili se privremeno preselilo kod rodbine ili prijatelja. Veliki broj tih ljudi još uvijek nema krov nad glavom. 

 

Oni će biti raseljeni dok se ne obnove njihove kuće i prebivališta. Potrebno je hitno reagovati kako ti ljudi ne bi dočekali hladnu zimu bez krova nad glavom i prihoda. Posljedice ove katastrofe po ljude su neizmjerne. Potresne su priče ljudi o gubicima i pustoši. Ne postoji mjera kojom se mogu precizirati gubici. 

 

Za svega nekoliko sati, uništeno je ili teško oštećeno sve što su mnogi naši građani stvarali tokom cijelog života. Uništene su im kuće, poljoprivredna zemljišta i farme, ugrožena egzistencija i planovi za budućnost. Poplavama su naročito pogođene ugrožene grupe stanovništva. Među njima je desetine hiljada djece, starih, bolesnih ljudi, samohranih roditelja i Roma. Mnogi od njih su već živjeli ispod granice siromaštva. 

 

Mnogi raseljeni ljudi su već morali napustiti svoje domove tokom rata. Tek nedavno su se skrasili, a sada su opet raseljeni. Ne može se očekivati da se navedene ugrožene grupe oporave bez pomoći drugih. Moramo im posvetiti posebnu pažnju i prioritetnu podršku da bismo im obezbijedili prebivalište, egzistenciju, pristup zdravstvenoj zaštiti i obrazovanje. 

 

Procjenjuje se da su posljedice nesreće na ekonomiju dosegle 2,1 milijardu eura, od čega 1.3 milijarde eura otpada na štete, a 763 miliona na gubitke. To je skoro 15% našeg BDP-a. Najviše je pogođen privatni sektor. Najugroženiji ekonomski sektori su poljoprivreda, transport i proizvodne aktivnosti. 

 

Najviše fizičkog razaranja pretrpjeli su stambeni objekti i putna infrastruktura. Kumulativni efekat ima najviše osjetne socijalne implikacije kada su u pitanju egzistencije, zaposlenost i proizvodni kapaciteti. Štete i gubici samo u poljoprivrednom sektoru iznose preko 180 miliona eura. 

 

Postoji rizik da će veliki broj domaćinstava koji se oslanja na poljoprivredu pasti ispod granice siromaštva. U najgorem scenariju, oko 30% domaćinstava vezanih uz poljoprivredni sektor može pasti ispod granice siromaštva. Značajne će biti i posljedice koje će smanjene ekonomske aktivnosti imati na mlade, koji već imaju najveću stopu nezaposlenosti, preko 50%. 

 

Teško su pogođeni javne službe i objekti, što je dovelo do smanjene mogućnosti pružanja usluga stanovništvu koje sada ima povećane potrebe. Sve navedeno stvara potrebu kojoj je finansijski nemoguće odgovoriti, sredstvima i budžetom kojima trenutno raspolažemo. 

 

Ukupne kratkoročne, srednjoročne i dugoročne potrebe koje se odnose na oporavak i obnovu procjenjuju se na 1,7 milijardi eura. Imajući u vidu pritisak da se brzo nastave ekonomske aktivnosti i obnove kuće i domaćinstva prije zime, kratkoročne potrebe za narednih 6 do 12 mjeseci dostižu 652 miliona eura. 

 

Sredstva koja je najvažnije osigurati za kratko vrijeme odnose se na prebivališta; na popravke i obnovu kako bi se raseljenim ljudima osigurao krov nad glavom prije zime, kao i nadoknada za uništene ili oštećene kućne uređaje i namještaj. 

 

Navedene neposredne kratkoročne stambene potrebe iznose 181 milion eura. Također je veoma važno da se izvrše hitni radovi na infrastrukturi za odbranu od poplava, u očekivanju veće investicije u srednjoročnom i dugoročnom periodu. U budućnosti moramo omogućiti integrirano upravljanje riječnim bazenima i sprečavanje poplava. 

 

To zahtijeva regionalnu perspektivu koja je sigurna za okolinu. Koordinacija i saradnja zemalja u našem regionu koji dijele riječne bazene je strateški neophodna. Nadam se da će ova konferencija doprinijeti većoj operativnoj saradnji kada je u pitanju zaštita od poplava u regionu, kao i uopšteno, upravljanje rizicima prirodnih katastrofa.  

 

Imajući u vidu kapacitete i raspoloživa sredstva kojima trenutno raspolažemo, ključan je period ranog oporavka. Naši prioriteti kada je u pitanju oporavak u narednih 6 do 12 mjeseci su obnova kuća, očuvanje egzistencije, uspostavljanje proizvodne aktivnosti u privatnom sektoru kao i pokretanje ključnih javnih službi i objekata, kao što su škole i bolnice. 

 

Stanje u pogođenim područjima je veoma teško. Izazovi sa kojima se suočavamo su kompleksni. Potrebe su hitne, neodložne i višedimenzionalne. Naše stanovništvo i institucije vlasti moraće učiniti velike napore kako bi prevazišli dalekosežne posljedice nesreće. Naša vlast na svim nivoima već je odgovorila na urgentne potrebe. 

 

Mnoge potrebe će postojati i u narednim mjesecima, zahtijevajući stalnu podršku. Upotrijebili smo sve raspoložive domaće finansijske i materijalne resurse kako bismo odgovorili potrebama. Koristimo inovativne mehanizme kako bismo omogućili brz i transparentan pristup sredstvima za oporavak. 

 

Unapređujemo zakonodavstvo kako bismo kompenzirali hitne potrebe, uključujući fondove solidarnosti. Obezbijedićemo osnovu sredstava za navedene fondove kroz vlastite napore- realokacije budžeta i doprinose naših građana. Međutim, to neće biti dovoljno. 

 

Potrebna nam je međunarodna donatorska podrška kako bismo omogućili likvidnost tih fondova. Združene potrebe oporavka i obnove uveliko premašuju naše finansijske i materijalne resurse. Stoga apelujemo na vašu pomoć i saradnju. 

 

Namjera nam je da obezbijedimo proces oporavka koji će biti adekvatan, pouzdan, nadgledan i u koje će biti dobro upućeni svi nivoi naše vlasti. Cilj nam je da odgovorimo na potrebe našeg stanovništva  koje su nastale nakon nesreće pravovremeno i svrsishodno. 

 

Uložićemo sve napore kako bismo osigurali da finansijska pomoć donatora bude iskorištena efikasno, transparentno i brzo. Oporavak od nesreće otvara mogućnost da se promijene doskorašnje prakse i otvara priliku da se krene naprijed. Proces oporavka vidimo kao priliku da se pokrenu i ubrzaju neophodne promjene potrebne za ostvarenje prosperiteta i stvaranje prilika za naše stanovništvo.

 

Ohrabreni smo iskazanom solidarnošću i saradnjom tokom hitne intervencije koja je prevazišla etničke i društvene podjele. To bi mogao biti korak ka stvaranju nove socijalne dinamike u našoj zemlji. Ljudi u Bosni i Hercegovini su vitalni i otporni. Prevazišli smo mnoge nesreće u našoj istoriji. Siguran sam da ćemo prevazići i ovu. Zajedno ćemo obnoviti sve što je nesreća uništila. 

 

Nadam se da možemo računati na vašu pomoć u kvalitetnijoj zajedničkoj obnovi. Naš pogled je usmjeren ka budućnosti. Želimo da tu budućnost gledamo sa pozitivne strane. Ona je čvrsto vezana za Evropu. Naša je zajednička želja da postanemo članica Evropske unije. Pravovremena integracija je od ključnog značaja za ostvarenje željenih ciljeva u budućnosti.

 

Iako primarna zadaća da se ta budućnost ostvari leži na nama samima,  Evropa nam mora nastaviti davati podršku na tom putu. Bosna i Hercegovina je uvijek bila dio Evrope. Njeni su građani kroz istoriju čuvali i branili evropske vrijednosti. Ipak, Bosna i Hercegovina ostaje izvan zajedničke kuće Evrope. BiH pripada mjesto u toj kući, sa Evropljanima u istoj mjeri kao i njeni susjedi. 

 

Situacija u kojoj se nalazimo zahtijeva promjenu pristupa - nas u Bosni i Hercegovini, kao i naših prijatelja u Evropi. Odlučan angažman Evrope na najvišem političkom nivou kroz pristup koji uzima u obzir njene specifičnosti neophodan je da bio se ubrzao pristup Evropskoj uniji. 

 

Najbolji pristup bi bio da se Bosni i Hercegovini dodijeli status države kandidata i odmah otpočnu pregovori o pristupu. Sve neophodne reforme - uključujući provođenje presude Evropskog suda za ljudska prava u slučaju Sejdić-Finci treba da postanu tema naših pregovora o pristupu po relevantnim poglavljima acquis communitairea. 

 

U potpunosti smo svjesni da moramo ispuniti naše obaveze. Uvjeravam vas da hoćemo! Ipak, treba da počnemo sa onim obavezama koje možemo ispuniti odmah, o kojima možemo postići unutrašnji konsenzus. To je fleksibilnost koju Evropa može i treba da nam pokaže. To bi bio veliki čin istinske solidarnosti Evrope sa Bosnom i Hercegovinom. 

 

Zahvalni smo što nam pomažete da se oporavimo od ogromne štete koju je naša zemlja pretrpjela prirodnom nesrećom. Kao što se priroda može popraviti, može i istorija. Bosna i Hercegovina to zaslužuje. Hvala vam.