09. Jul. 2014.
Obraćanje predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića povodom obilježavanja Dana sjećanja na Srebrenicu u Lancaster House-u u Londonu
Poštovani gospodine Azmi, cijenjeni prijatelji iz organizacije Inicijativa za sjećanje i edukaciju o Srebrenici, hvala vam što brojnim aktivnostima predano čuvate uspomenu na žrtve genocida u Srebrenici. Vaš glas je važan. Čuje se jasno i glasno širom Velikoj Britanije i cijele Evrope.

Okupili smo se ovdje da se sa tugom sjetimo onih koji su ubijeni, ali i da odamo priznanje onima koji su preživjeli i koji se sučavaju sa sivilom trajnog naslijeđa počinjenog genocida. 

 

Izuzetno cijenimo pomoć britanskog naroda i Vlade preživjelim žrtvama srebreničkog genocida. Ona se ogleda u značajnom doprinosu izgradnji Memorijalnog centra u Potočarima i radu Međunarodne komisije za nestale osobe, ali i aktivnom učešću u programima pomoći srebreničkim povratnicima. 

 

Zahvaljujem se britanskoj vladi i premijeru Cameronu na čvrstom stavu da se genocid u Srebrenici ne smije zaboraviti. Ujedinjeno Kraljevstvo je jedina država na svijetu koja je proglasila 'Dan sjećanja na Srebrenicu'. Nadam se da možemo uvjeriti i druge zemlje da to učine. 

 

Radimo zajedno da osiguramo da sljedeće godine, na dvadesetu godišnjicu, genocid u Srebrenici bude obilježen u glavnim gradovima diljem Evrope. Podržite nas u Ujedinjenim nacijama za koje očekujemo da naredne godine 11. juli proglase “Danom sjećanja na Srebrenicu”.  

 

Posebno pozdravljam četiri hrabre majke Srebrenice koje su ovdje sa nama. Njihova svjedočenja su nam približila užase proživljenog genocida i posljedice sa kojima se svakodnevno susreću i nakon 20 godina. 

 

Preživjeli Srebreničani su mnogo propatili na razne načine. Pored toga što su na jeziv način izgubili svoje voljene, mnogi od njih su doživjeli fizičko nasilje, napade, uvrede, borbu za ekonomsko preživljavanje i psihološke traume koje traju.

 

I nakon što su preživjeli strahote genocida, nakon što su izgubili svoje najmilije, nakon godina boli i tuge, još uvijek imaju snage da pošalju poruke nade u bolji i pravedniji svijet. Traže ono što im po božijim i ljudskim zakonima pripada - kaznu za počinioce i pravdu za žrtve. Ponizni smo pred njihovom hrabrošću. Njihova borba za pravdu nas inspiriše. Njihova volja svjedoči o nesalomivosti ljudskog duha.

 

Evropa se uvijek mora sjećati onoga što se desilo u mojoj zemlji na kraju dvadesetog stoljeća. Ali samo sjećanje nije dovoljno. Svijet mora naučiti lekcije iz Srebrenice. Mora uraditi sve da se genocid nikada nikome više ne desi. Pravda neće biti zadovoljena ukoliko se ideologija koja je dovela do genocida u Srebrenici ne porazi. Pravda se neće desiti ukoliko se politika genocida ne iskorjeni.  

 

Na žalost, u dijelu moje zemlje koji se zove RS, još uvijek se negira genocid u Srebrenici. Oni se ne suočavaju sa istinom. Nema katarze koja je potrebna da bi se završio proces pomirenja i izgradnje društva u kojem će svi dobronamjerni ljudi vidjeti bolju budućnost za sebe i svoju djecu. 

 

Prije samo nekoliko dana, predsjednik RS je javno kazao da su Radovan Karadžić i Ratko Mladić heroji. Rekao je da ih poštuje i da će ih poštovati čak i ako budu osuđeni na Međunarodnom tribunalu u Hagu. 

 

Dok smo mi iz Sarajava povodom obilježavanja 100. godišnjice početka Velikog rata slali poruke mira uz zvuke Bečke filharmonije, ikonografija nekih nacionalističkih skupova održanih u entitetu RS podsjećala je na 1992. godinu. 

 

Evropa se ponovo ne obazire, zatvara oči i uši, ostaje gluha na užasne izjave lidera iz entiteta Republika Srpska. Evropa ne reaguje na svakodnevne prijetnje secesijom lidera iz entieta Republika Srpska - kao što nije reagovala u julu 95. godine kada je dozvolila pokolj i genocid u Srebrenici. 

 

Evropa toleriše opasnu propagandu o Bosni i Hercegovini „kao nemogućoj državi“ koju ponavljaju upravo oni koji slave Mladića i Karadžića i koji blokiraju svaki njen korak ka funkcionalnoj državi, budućoj članici Evropske unije. Bosna i Hercegovina je, nasuprot cijelom civiliziranom svijetu, upravo zbog takve politike predsjednika RS i njegovih sljedbenika, zemlja čiji Parlament još nije usvojio rezoluciju u Srebrenici. 

 

Učinila je to čak i Srbija, priznajući, doduše eufemistički, genocid u Srebrenici. Iz istih razloga, Bosna i Hercegovina još nema zakon koji bi sankcionirao negiranje genocida u Srebrenici. Politički projekt Karadžića i Mladića još živi u glavama nekih lidera bosanskih Srba. Njegov zločinački duh još prijeteći lebdi nad Bosnom i Hercegovinom i njenom budućnošću. 

 

Ne želim prepadati nikoga. Nije mi cilj remetiti konformistički ugođaj evropskih prijestolnica. Ali ja nemam prava zatvarati oči pred svakodnevnim otvorenim prijetnjama pa i rasističkim uvredama kojima smo izloženi. Nemam takvog prava zbog 8.372 bošnjačkih muškaraca koje su Mladićevi zločinački eskadroni smrti likvidirali od 11. do 16. jula 1995. godine. 

 

Ne mogu šutjeti zbog onih srebreničkih dječaka kojima su Miloševićeve ubice iz zloglasne jedinice Škorpioni pucali u potiljak, iako su ih trebali štititi 'plavi šljemovi' holandskog bataljona. Moja poruka onima koji retorički ponovo pucaju u Bosnu i Hercegovinu je da Srebrenica nikada neće i ne može biti nigdje drugo nego u Bosni i Hercegovini. 

 

I Srebrenica, i jama Tomašica u koju su bačena tijela skoro hiljadu nevinih civila, i stotine drugih masovnih grobnica koje su rasijane kroz čitavu teritoriju Republike Srpske nikada neće biti nigdje drugo nego u Bosni i Hercegovini. Nikakva otcjepljenja ni referendumi to ne mogu promijeniti. Mi nikada nećemo prihvatiti da prelazimo granicu kako bismo proučili Fatihu našoj ubijenoj braći i sestrama. 

 

Dragi prijatelji, uvjeren sam da razumijete našu osjetljivost kada nam neko dira u još svježe rane, a Srebrenica je naša najdublja rana. Nadamo se da će se među liderima bosanskih Srba konačno ostvariti kritična masa, prevaga onih koji imaju snage suočiti se sa istinom o prošlosti. 

 

Moramo konačno savladati lekcije iz prošlosti i okrenuti se budućnosti. Mi vjerujemo u pomirenje i reintegraciju. Posvećeni smo izgradnji zajedničke budućnosti u Bosni i Hercegovini integriranoj u Evropsku uniju. 

 

Vjerujemo da će snaga procesa integracija nadjačati relikte prošlosti i osloboditi put za svjetliju budućnost. S tom nadom ispratit ćemo i ovog 11. jula 175 šehida srebreničkog genocida i ukopati ih u Memorijalnom centru u Potočarima. 

 

Nek im je vječni rahmet. Hvala vam!