11. Sep. 2013.
Pelješki most? Pričekajmo da BiH uđe u EU

‘Hrvatska ima pravo na spajanje teritorija, može graditi most, ali taj most ne smije spriječiti pristup BiH otvorenom moru’

Kompliciran ustroj,   kao i način odlučivanja, Bosni i Hercegovini donosi prefiks “država slučaj”. Kada se tomu doda da pojedini lideri najviše energije troše na razbijanje države umjesto na traženje najboljih, funkcionalnih rješenja, onda je jasno zašto se ne mogu provesti zadaće iz euro-atlantskog puta. Već pet godina stoje otvorena dva pitanja za koja nema konsenzusa, a koja daju ulaznice za NATO i kandidaturu za EU. O tim problemima, kao i o aktualnim otvorenim pitanjima s Lijepom našom, razgovarali smo s članom Predsjedništva BiH Bakirom Izetbegovićem.

 

Gospodine Izetbegoviću, iako u vašoj zemlji ima mnogo problema, a između naših država niz otvorenih pitanja, naš razgovor bih započela sa Sirijom. Naime, vijesti iz Sirije me svakodnevno podsjećaju na rat u BiH. Pritom ne mislim na karakter rata, nego na posljedice, kao i na neučinkovitost Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda. Smatrate li vi, kao čovjek koji je preživio rat, da je potrebna vojna intervencija u Siriji?

Nažalost, da. Nasilnici priznaju samo silu i mogu se zaustaviti samo silom. Naivno je vjerovati da će režim koji je spreman masovno ubijati vlastiti narod pristati na pregovore dok god ima vojnu dominaciju. U konačnici se mora iznaći političko rješenje kojim će sirijskom narodu biti omogućeno da slobodno izrazi svoju volju i odluči o sudbini svoje zemlje, ali pregovora koji vode takvom rješenju neće biti dok se ne postigne vojni balans na terenu.

 

Kako gledate na stanje u Egiptu, je li to novo žarište?

Egipat je srce arapskog svijeta i u njemu će biti zaustavljen ili nastavljen proces oslobađanja i demokratizacije muslimanskih masa. To zaustavljanje može biti samo privremeno jer su anakroni sustavi vladanja kočnica svakoj vrsti napretka i bit će prije ili poslije uklonjeni. Samo političke slobode omogućuju konkurenciju, a time i kvalitetu u svim sferama života, pa i u ekonomiji. U Egiptu se već naslućuje kolaps ekonomije. Generali mogu naređivati vojnicima, ali ne mogu zapovijedati kompliciranim društvenim procesima. Narod ih je naoružao da brane živote i slobodu ljudi, a ne da uzurpiraju vlast, uskraćuju slobode i uzimaju živote civila, i samo je pitanje koliko će ovo stanje trajati, koliko će vremena i života uzeti.

 

Vratimo se u BiH. Vaša zemlja ne može dobiti status kandidata za EU dok ne riješi pitanje jednakopravnosti svih građana u kandidiranju za vlast, odnosno dok se ne implementira presuda Europskog suda u Strasbourgu u predmetu “Sejdić-Finci”. Već godinama se raspravlja o modalitetima kako riješiti taj problem, međutim nikako da se dođe do rješenja. Imate li vi prijedlog kako zatvoriti to pitanje?

Stranka demokratske akcije spremna je prihvatiti rješenja iz travanjskog paketa ustavnih promjena po kojem se predsjednik bira u državnom paralmentu, ali i rješenje koje je ranije predložio SNSD, a zatim reterirao. Također, imat ćemo vjerojatno i zanimljiv prijedlog direktnog izbora čije detalje još usaglašavamo i koje još ne mogu iznijeti u javnost. Presuda po apelaciji Sejdić-Finci samo je naoko lak zadatak, u bosanskoj realnosti to nalikuje slaganju Rubikove kocke - jednu stranu posložite, druge dvije se poremete. Čitav daytonski sporazum se temelji na filigranskom balansu odnosa triju konstitutivnih naroda, a presuda iz Strasbourga nalaže da uvedemo građanski koncept, da omogućimo izbor ne obazirući se na pripadnost konstitutivnim narodima. To je vrlo teško izvesti a da se ne ugrozi pozicija Hrvata kao najmalobrojnijeg naroda u BiH.

 

I put u NATO koči isforsirani problem vojne, odnosno državne imovine, iako imate presudu Ustavnog suda BiH u vezi s tim pitanjem iz koje je kristalno jasno da je riječ o državnoj imovini. Kada očekujete da će BiH ući pod NATO-ov kišobran?

Kada se ostvari nacionalni konsenzus o tom pitanju. Srbi, i oni u Srbiji i ovdašnji bosanskohercegovački, pretrpjeli su udare NATO-a prije nekih 18 godina. Sjećanja na udare, frustracija poraza još je uvijek prisutna i nadjačava spremnost da se krene u pravom smjeru. Ali vrijeme radi za NATO, to jasno pokazuju ispitivanja javnog mišljenja. U BiH dvije trećine ispitanika podržavaju ulazak u NATO, u entitetu Republika Srpska taj postotak je oko 30 posto i nastavlja rasti kako raste i udaljenost od vremena sukoba Srba s NATO-ovim snagama. Vjerujem da ćemo ipak uskoro ispuniti uvjete, uključujući i pitanje nepokretne imovine Oružanih snaga, koji će omogućiti preuzimanje prvog godišnjeg plana u okviru Akcijskog plana za članstvo.

 

Potpisani sporazum Tuđman-Izetbegović o granici nikako da se ratificira u državnim parlamentima naših zemalja. Je li vrijeme da se razmišlja o arbitraži? Jeste li o tomu možda razgovarali s hrvatskim predsjednikom?

Predsjednik Josipović je spominjao i tu mogućnost. Sporazum je odavno potpisan i ja mislim da ga je potrebno ratificirati, a zatim pregovarati o eventualnim izmjenama.

 

Recentni međudržavni sporazum o graničnim prijelazima u pojedinim dijelovima BiH i RH nailazi na negodovanje, pa i blokade cestovnog prometa. Građani traže prekategorizaciju graničnih prijelaza ili, pak, otvaranje novih kontrolnih punktova. Hoćete li razmotriti pristigle prigovore građana?

Naravno, Predsjedništvo BiH dalo je takav zadatak Vijeću ministara i na tome se ubrzano radi.

 

Europska komisija će za desetak dana priopćiti konačnu odluku o rješenju povezivanja Hrvatske s jugom. Imam dojam da se u BiH preferira rješenje zaobilaznicom kroz Neum, no ima i prijedloga da se Hrvatska poveže tunelom umjesto pelješkim mostom. Što vi mislite?

Hrvatska ima pravo na spajanje teritorija, može graditi most, ali taj most ne smije spriječiti pristup BiH otvorenom moru. A to je onda jedan vrlo zahtjevan građevinski zahvat koji će iziskivati dugo vrijeme i visok budžet. Vjerojatno je bolje iznaći privremeno rješenje dok BiH ne postane članica Europske unije. To privremeno, puno jeftinije rješenje može biti koridor od nekoliko kilometara kroz naš teritorij koji bi bio kombinacija nadzemne ceste i tunela.

Početkom ove godine “Slobodna” je objavila imena 15-ak visokopozicioniranih časnika HVO-a koji primaju dvije mirovine za isti ratni put. Nekoliko dana to je bila velika tema, no ništa se nije dogodilo, ti časnici i dalje primaju po dvije mirovine. Možemo li očekivati da pitanje dvostrukih mirovina postane tema međudržavnih razgovora? -

Te relikte rata valja ubrzano rješavati. Ako se to uskoro ne riješi unilateralnim odlukama dviju vlada, trebat će obaviti međudržavnu koordinaciju.

 

Već dvije godine “Avaz” vas gotovo svakodnevno torpedira. Što ste učinili Radončiću da se tako okomio na vas?

Pobijedio sam ga na izborima u koje je on uložio mnogo. To je bila kulminacija, a između nas je i prije znalo zaiskriti svaki put kad sam se ja suprotstavljao njegovu nasilju nad ljudima, kad sam tražio da prestane s medijskim napadima na neke uspješne privrednike, kad sam odbio njegov zahtjev da sudjelujem u zaustavljanju saudijske investicije Al-Shiddi u Sarajevu itd. Radončić je naučio da sve dobije na mišiće, na strah i spremnost ljudi da mu daju to što traži kako ne bi prošli kroz njegove medijske sprave za mučenje. Tako je dobivao novac za reklamiranje u svojim medijima, tako je dobivao lokacije i povoljne kredite za svoje nebodere. Vrlo je važno pokazati da to nije put i model ponašanja koji garantira uspjeh u našem društvu i da su ta njegova torpeda ipak obične prskalice. Laži nemaju pravu težinu, ne mogu vas ozbiljno povrijediti, ali neophodno je to medijsko blato skidati sa sebe demantijima.

 

Kao ministar sigurnosti, Radončić vas optužuje da ste naručivali politička ubojstva u ratu i poraću. Proziva vas za likvidaciju Joze Leotara, Nedžada Ugljena… Podnijeli ste tužbu za klevetu.

Podnio sam tužbu, a Radončić je već počeo odgovarati za iznesene laži. Imao je saslušanje pred Predstavničkim domom Parlamentarne skupštine BiH. I ponovo je lagao. Ministar sigurnosti je optužio člana Predsjedništva BiH za politička ubojstva, da bi na upit parlamentaraca na čemu je temeljio takve tvrdnje, odgovorio da ih je temeljio na pisanju medija otprije 15 godina!? I, naravno, dodao svoje laži u te gotovo zaboravljene napise. Bilo je u to vrijeme insinuacija da je vlast organizirala ubojstva, nedokazanih insinuacija, ali nitko prije Radončića nije prozvao moje ime. No, pred Parlamentom je mogao govoriti što hoće jer su mu stranke iz šesteročlane koalicije sklone, naročito one iz Republike Srpske, ali pred sudom i odvjetnicima neće se moći izvući, njima valja podastrijeti dokaze.