05. Apr. 2011.
Očekuje se da konačno postignemo kapacitet postizanja unutarnjeg dogovora

Član Predsjedništva Bakir Izetbegović za DANAS

 

Šta je, po Vašem mišljenju, EU poručila Bošnjacima, Srbima i Hrvatima sa svog prošlonedeljnog sastanka: da će se u unutrašnju organizaciju BiH mešati još više ili da će je još više prepustiti nacionalnim strankama na dogovor?

Osnova poruke je nova odlučnost Unije da se pozabavi Bosnom i Hercegovinom, da je stavi na tračnice koje vode prema integracijama. Predvidjen je skori dolazak predstavnika EU u Sarajevo koji će imati jake fondove na raspolaganju, ali i mogućnost kažnjavanja onih koji usporavaju ili blokiraju napredak zemlje. Normalno, očekuje se da konačno postignemo kapacitet postizanja unutarnjeg dogovora, ali to ne znači ojačavanje nacionalnih koncepata niti stranaka.

 

Posle kontroverznog izbora Vlade BiH, hoće li kabinet Nermina Nikšića imati faktičku vlast i u kantonima u kojima su pobedile hrvatske nacionalne stranke ili je ovo novo nacionalno pozicioniranje pred ustavne promene u BiH?

Nema ovo veze sa nacionalnim pozicioniranjima, razlozi za formiranje ovakve  vlade su daleko praktičniji, radi se o spašavanju Federacije od kolapsa u koji su je dva HDZa vodila kroz petomjesečnu postizbornu blokadu formiranja Doma naroda u Federalnom parlamentu. Kraj marta je bio krajnji rok za formiranje vlade, nakon toga bismo ušli u vakuum koji onemogućava usvajanje budžeta, vodi raspuštanju Parlamenta, vanrednim izborima itd. Svakako da bi bilo bolje da su oba HDZ dio izvršne vlasti na nivou Federacije, oni bi imali podršku  svojih petnaest parlamentaraca, ali nije puno manji broj Hrvata parlamentaraca koji su okupljeni uz SDPovu Platformu, ima ih jedanaest. Jedanaest spram petnaest, nije to neka dramatična razlika, i siguran sam da će se Predsjednik Federacije i hrvatski ministri itekako brinuti za svoj narod. Hrvatima treba Federacija, treba im red, mir, stabilnost, redovne plaće, invalidnine, subvencije za poljoprivredu, dodatna finansijska potpora koju većinom dobivaju kantoni sa pretežno hrvatskim življem.

 

Pridajete li politički značaj zajedničkoj sednici koju su Vlada Srbije i Vlada Republike Srpske održale u Banja Luci?

Pridajem, naravno. Srbija i Republika srpska imaju pravo na specijalne odnose, ali dolazak čitave vlade Srbije u Banja Luku je zaista pretjerivanje. To je demonstracija nečega što bi trebalo pripadati prošlosti.

 

Kada ste poslednji put bili u Banja Luci?

Prije par mjeseci, bila je to manifestacija na kojoj su Nezavisne novine dodjeljivale nagradu Ličnost godine. Jedan od dobitnika je bio i predsjednik Ivo Josipović.

 

Znate li broj mobilnog telefona Milorada Dodika i kada ste se poslednji put čuli?

Nemam Dodikov telefon, nikad nisam telefonom razgovarao s njim. Sreli smo se par puta na susretima stranaka, ili u državnom Parlamentu. Sa Dodikom se sreće i dogovara Sulejman Tihić, moj partner iz SNSD je Nebojša Radmanović, imamo korektne odnose.

 

Kako političko prijateljstvo izmedju hrvatskog predsednika Ive Josipovića i srbijanskog predsednika Borisa Tadića s jedne i Milorada Dodika i Dragana Čovića s druge strane deluje na BiH: destabilizirajuće ili stabilizirajuće?

Uticaj saradnje Josipovića i Tadića u cijelom regionu je, zasad, relativno konstruktivan. Sastanci Čovića i Dodika, bez prisustva bošnjačkog predstavnika, su destabilizirajući.

 

Hrvati i Srbi u BiH normalizovali su svoje odnose pre nego Srbija i Hrvatska, tako da se čak smatra da im je Dodik zajednički heroj.Ima li u BiH trojnog dogovora ili se stvari uvek moraju kretati dva prema jedan?

Hrvati su fizički izbrisani sa teritorije Republike srpske, a suštinski i iz vlade Milorada Dodika. I na taj način su normalizovali odnose sa Srbima? Ako im je Dodik heroj, onda ih čeka još mnogo historijskog lutanja. Bolje bi bilo i njima, a i svima ostalima da premotaju traku dogadjaja iz protekle dvije decenije i da povuku pouke iz ranijih grešaka,  da se okrenu trojnim, iskrenim  dogovorima u Bosni i Hercegovini. Budućnost BiH odredjuju dva politička aksioma,  prvi je da nema raspada niti novih podjela u zemlji, a drugi je da nema bolje budućnosti ako svi ne naprave korak unazad od maksimalističkih ciljeva.

 

Odjednom svi znaju da BiH bez Hrvata ne bi bila BiH, ali da ni BiH sa trećim hrvatskim entitetom ne bi više bila BiH.Delite li to mišljenje i objasnite nama koji nismo iz Bosne zašto je tačno prvo, a zašto drugo?

Bosna i Hercegovina nije prost  zbir naroda, vjera i kultura, formula Bosne je kompleksnija od toga. Duh ove zemlje je preplitanje, miješanje, prožimanje triju identiteta. Stvaranje tri teritorije na kojima bi bile ostvarene monolitne srpska, hrvatska i bošnjačka atmosfera bi uništilo taj duh. Obzirom da Hrvati, izuzevši dijelove Hercegovine,  još uvijek žive izmiješani sa Bošnjacima, ne vidim kako bi se definisale granice novih entiteta, izuzev novim nasiljem. Na Balkanu se granice ne crtaju olovkama.

 

Kako bi, po Vašem mišljenju, trebalo na institucionalni način rešiti hrvatski problem?

Prije svega kroz indirektni izbor hrvatskih predstavnika u vrhu vlasti, Predsjedništvu BiH prije svega. To bi onemogućilo glasače iz brojnijih BiH naroda da biraju i svoje i hrvatske predstavnike. Iz  istih razloga bi trebalo omogućiti i kvote koje bi garantovale  proporcionalno prisustvo Hrvata kroz cjelokupnu strukturu vlasti,  zatim stvoriti dovoljno prostora u medijima, kulturi, obrazovanju kako bi se Hrvatima omogućilo očuvanje i unapredjenje vlastite kulture, identiteta. I sve to na prostoru cijele BiH, a ne na nivou entiteta koji bi obuhvatio petinu njene teritorije.

 

Gospodin Željko Komšić postao je paradigma nezadovoljavajućeg položaja Hrvata u Bih.Kakav značaj Vi pridajete političkoj pojavi i političkoj aktivnosti gospodina Komšića?

Za Komšića su glasali ljudi kojima pripadnost narodu nije od prevashodne važnosti, gradjanski opredjeljeni glasači. Dobio je ogromnu, znakovitu podršku, koju morate respektovati. Željko je BiH patriot, korektan čovjek i političar.

 

Da li je Republika Srpska za Vas otvoreno pitanje ili neizbežna politička činjenica?

Realitet, teško promjenjiva činjenica. Ali njen sadržaj nije nepromjenjiv, naročito iz razloga što je taj sadržaj protivan duhu Dejtonskog sporazuma i u mnogim elementima protivan Ustavu BiH. I Dejton i Ustav govore o ravnoporavnosti, nediskriminaciji, o konstitutivnosti sva tri naroda na cjelokupnoj terotiriji Bosne i Hercegovine, a stvarnost u RS je potpuna dominacija jednog naroda nad druga dva.

 

I pored očitih problema, šta po Vašem mišljenju BiH drži na okupu?Jesu li u pravu oni koji tvrde da je to isključivo medjunarodna zajednica?

Svi Bošnjaci, većina Hrvata i dobar dio Srba ne žele raspad zemlje u kojoj su rodjeni. Postoji, normalno, i masa onih koji bi to htjeli ali su svjesni činjenice da je to nemoguća misija. Srebrenica, Bratunac, Brčko, Kozarac,sva ta silna mjjesta patnji i stradanja, a radi se o preko petstotina masovnih grobnica i desetinama konclogora, sve to nikad neće biti izdvojeno iz teritorija Bosne i Hercegovine. Bosanski patrioti na prvom mjestu, a zatim i medjunarodna zajednica to neće nikad dozvoliti.

 

U celom našem regionu popis stanovništva je manje-više politički izazov, ali nigde toliki da dogovor o popisu ne može biti ni postignut.Demografi smatraju da ni Srbija ni Hrvatska neće znati koliko stanovnika u stvari imaju dok se ne popiše stanovništvo BiH. Hoće li kod Vas biti popisa ove godine? Mislite li da još ima izbeglica stvarno zainteresovanih da se vrate ?

Zakon o popisu će vjerovatno biti donesen, ali popis je nemoguće organizirati ove godine. Na povratak čeka još oko stotinu hiljada osoba čije kuće još uvijek nisu popravljene.

 

Ovih dana se navršava 20 godina od kontroverznog susreta Miloševića i Tudjmana u Karadjordjevu tokom koga su navodno razgovarali o podeli Bosne.Imate li Vi uverljivih razloga (ili dokaza)da verujete da je do nekog dogovora o podeli Bosne tom prilikom došlo i kakav mu značaj pridajete za prošlost i budućnost BiH?

O tome šta su tada dogovorili Milošević i Tudjman imate svjedočenja njihovih saradnika, Stjepana Mesića i Hrvoja Šarinića na primjer. Zašto bismo sumnjali u vjerodostojnost njihovih izjava? Svakako da je to bio značajan dogovor, u negativnom smislu značajan, jer je bio uvod u pokušaj podjele Bosne i Hercegovine, doveo je do nasilnog  pomjeranja čitavih naroda, etničkog čišćenja, do stravičnih zločina. Nasilje počinjeno u tom vremenu je zadalo udarac duhu Bosne i Hercegovine o kom sam maločas govorio, segregiralo njenu mješovitu strukturu, u velikoj mjeri razdvojilo narode. Vrijeme će pokazati da li su ove promjene definitivne i nepopravljive.

 

Delite li mišljenje Stjepana Mesića da Milorad Dodik i Dragan Čović obnavljaju politiku Tudjmana i Miloševića prema BiH?

Ima nekih paralela i neugodnih asocijacija, čak su i nedavni sastanak srpskih i hrvatskih predstavnika  u Mostaru, slučajno ili ne,  održali na dvadesetgodišnicu sastanka u Karadjordjevu. Naravno, njihovi susreti u današnjim okolnostima ne mogu dovesti do zapleta kakvi su se desili devedestih godina prošlog vijeka, ali mogu produbiti i produžiti krizu koja iscrpljuje gradjane Bosne i Hercegovine.

 

(DANAS, mart 2011.)