14. Mar. 2013.
Suživot je prirodna stvar

Gospodine Izetbegović, kada se pomene Vaše ime prva asocijacija za sve koji poznaju skorašnju historiju Bosne i Hercegovine jeste Vaš otac Alija. Vodio je Bosnu i Hercegovinu tokom agresije na Vašu domovinu, bio uticajan i poštovan u cijelom svijetu, kao veliki čovjek, državnik, ali i mislilac i filozof. Koliko to povezivanja rahmetli predsjednika Alije i Vas utiče na Vaš život kao političara? Da li je to breme teško, koje su pozitivne, a koje negativne strane te činjenice kada govorimo u kontekstu Vaše aktivne i značajne političke pozicije u Bosni i Hercegovini?

Moj otac je vodio tešku političku borbu kroz cio život i ta borba se nakon njegovog odlaska nastavila. Stekao je mnogo prijatelja i mnogo neprijatelja. Ja sam naslijedio njegovo prezime, njegovu borbu, njegove prijatelje i neprijatelje. Njegovo ime je dobra ulaznica u svijet politike, snažna promocija, ali, u isto vrijeme, ono neizbježno dovodi do poređenja. A nije se lako porediti sa Alijom Izetbegovićem. Sve u svemu, pozitivne strane prevlađuju, njegov put je težak, ali je to put dobra, njegovih prijatelja ima na raznim stranama svijeta, u različitim ideološkim skupinama, ali su to uvijek dobri ljudi. Važno je biti na pravoj strani.

 

Možda je sljedeće pitanje isuviše lično, ali nadam se da ćete shvatiti da naše čitatelje interesira odnos koji ste imali sa Vašim ocem, da nam prenesete neka iskustva koja Vam je ostavio, da nam predstavite rahmetli Aliju kao oca?

Tome bi trebalo posvetiti cio intervju, to je duga priča. Ovaj put ću samo skrenuti pažnju na jednu bitnu crtu njegove ličnosti. Bio je neobična kombinacija romantičnog idealiste i pragmatičnog racionaliste. Naime, Alija je u životnim opredjeljenjima bio idealista, živio je za ideje, za svijet koji nije ni vidljiv niti opipljiv. U svakodnevnom životu, radu, pa i realizaciji svojih ideja je bio veoma racionalan i pragmatičan. Vjerovao je samo u vidljiv i opipljiv rad i rezultat tog rada. I bio je dobar, jako strpljiv čovjek, privlačio je ljude tom dobrotom. U mladosti je znao biti ljut, ljutila ga je  lijenost, neodgovornost, bezobrazluk ljudi, ali se i to s godinama ublažilo. Na kraju je samo radio po cio dan, i ko je htio da bude uz njega morao je taj tempo da prati. Mene nikad nije udario niti ozbiljno naružio, a bilo je razloga za to u mojoj ranoj mladosti. Općenito, izbjegavao je da kažnjava ljude, praštao je. Možda i previše.

 

Vaš angažman u politici traje dugo, bili ste uz rahmetli Aliju tokom agresije, nakon toga ste obnašali neke zakonodavne funkcije u više nivoa vlasti. Međutim, dugo ste odbijali kandidiranje za neku snažniju poziciju unutar stranke, kao i za neku ozbiljniju poziciju unutar vlasti. Ali, odlučili ste 2009. da se kandidirate za predsjednika stranke, a potom 2010. i za člana Predsjedništa BiH. Šta je bilo presudno u toj odluci da se potpuno predate politici?

U politiku sam ušao da bih bio uz oca, da mu pomognem jer bio je već u godinama kad je osnovao prvu demokratsku stranku u Bosni i Hercegovini. Imao sam namjeru napustiti politiku sa njegovim odlaskom, ili je staviti na drugu poziciju u svom životnom angažmanu. Politika je mukotrpan posao, nikad niste dovršili započeto,  uvijek sam više volio svoj inženjerski poziv koji ostavlja za sobom vidljiv rezultat. Nisam se imao namjeru natjecati sa političkim prvacima koji su naslijedili Aliju, ali sam u vremenu koje je uslijedilo uvidio da su moje političke procjene bile bolje od njihovih. Kada su propale bitne reforme zbog loše strategije i taktike bošnjačkih lidera odlučio sam da se izborim za veći uticaj, da pomognem da se iduće šanse ne propuste.

 

Dok ste predsjedavali Predsjedništvom BiH imali ste intenzivnu diplomatsku aktivnost. Šta su Vaši osnovni ciljevi unutar pozicije člana Predsjedništva BiH, šta su Vam prioriteti i ciljevi, te koliko ste uspjeli ostvariti zacrtanih ciljeva?

Nadležnosti članova BiH Predsjedništva su dosta uske, to su međunarodni odnosi, odbrana i sigurnost. Članovi Predsjedništva imaju pravo na apelacije prema Ustavnom sudu BiH pa sam i tu mogućnost koristio. Imao sam intenzivan program putovanja i prijema stranih državnika, na Zapadu mi je cilj bio zadržati BiH u fokusu interesovanja jer nove krizne tačke diljem svijeta odvalače inteteres i energiju međunarodne zajednice, na Istoku sam težio pojačati političku podršku i ekonomsku saradnju sa BiH. Pred Ustavnim sudom sam imao par uspješnih apelacija od kojih je najvažnija ona kojom sam zaustavio gubitak državljanstava za Bosance koji su tokom rata napustili BiH i dobili državljanstva drugih zemalja. Radi se o skoro milion građana BiH diljem svijeta, većinom na Zapadu.

 

Imate česte susrete sa Turskim državnicima. Šta su Vaša očekivanja od Turske, koliko je saradnja praktična i pragmatična kada govorimo o ekonomiji, pa i politici? Šta je do sada urađeno, a šta se planira učiniti na jačanju odnosa?

Turska predstavlja OIC u vitalno važnom Vijeću za implementaciju Dejtonskog mirovnog sporazuma i snažno podržava teritorijalni integritet i suverenitet BiH, u BiH su sve prisutniji turski biznismeni i investitori, turska vlada je odobrila veoma povoljan kredit od 100 miliona eura za podršku održivom povratku. Turska je prijateljska zemlja koja i hoće, i može pomoći BiH.

 

Neki političari iz BiH govore da Turska želi biti mentor i zaštitnik Bosne i Hercegovine na Balkanu, koliko ovakva promišljanja imaju osnova?

Mentor i zaštitnik su prejake riječi, prijatelj i saveznik bi bolje odgovarale. Turski lideri rade na pomirenju, spajaju predsjednike zemalja koje su nastale raspadom Jugoslavije kroz rad tzv. «trilaterala» u kojim učestvuje i Turska, Turska obnavlja spomenike iz vremena Otomana i time podupire razvoj turizma diljem Balkana, turski biznismeni investiraju u cijelom regionu, Turci školuju našu djecu u Turskoj, ali masovno i u školama i univerzitetima koje du izgradili diljem Balkana. Sve je to dobrodošlo, svima je od pomoći i ima sadržaj i intenzitet koji nikog ne treba da brine.

 

Prošlo je 18 godina od agresije, je li moguć suživot raličitih nacija u Bosni i Hercegovini, na koji način poboljšati razumjevanje i toleranciju među narodima unutar države?

Naravno da je moguć suživot, on je prirodna stvar, nastao je spontano i traje već hiljadu godina uz povremene sukobe koji redovito bivaju inicirani vanjskom agresijom na BiH. U Sarajevu se bogomolje bukvalno oslanjaju jedna na drugu, i Sarajlije su ih gradile pomažući jedni drugima. Slično je u svakoj bosanskoj čaršiji, uvijek je u blizini džamije pravoslavna ili katolilčka crkva, ili obje. Etničke grupe u Bosni pripadaju istoj etnogenezi, naši jezici su u stvari tri varijante istog južnoslavenskog jezika, sve tri vjere se mole istom Bogu, ogromna većina kljudi je dobra i sklona suživotu, potrebno je izbjegavati sukobe koji daju šansu lošoj manjini, mir će postupno izliječiti traume i ponovo ujediniti Bosnu i Hercegovinu.

 

Povremeno se aktuelizira pitanje novog rata, šta mislte o tome?

Ratom se više ništa, osim nove patnje i razaranja, ne može postići. Prije dvadeset godina činilo se da Srbija i Hrvatska mogu naoružati bosanske Srbe i Hrvate i podijeliti BiH, to je zaista bila realna opcija. I nisu uspjeli, a bili su daleko nadmoćniji, imali su organizovane države, armije, dobrovoljce spremne na zločine. Bosna se i u takvim okolnostkima, uz nametnuti embargo na oružje, uspjela odbraniti. Rat više nikom  nije u interesu i do njega neće doći.

 

Da li su bosanski narodi, da li je Vaš narod – Bošnjaci izvukao lekcije iz posljednje agresije i genocida koji je počinjen nad njima? Koliko su nove generacije informirane o dešavanjima tokom agresije?

Informirane su svakodnevno, sjećanja na rat, naučne analize, filmovi i knjige o ratu se stalno produciraju. Bošnjaci su naučili da više nikad ne smiju biti slabi, da slabost privlači nasilnike. Ali Bošnjaci imaju veoma složenu zadaću, ponekad kontroverznu, moraju jasno pokazati spremnost da brane jedinstvo države BiH, ali i spremnost da grade mir, sačuvati sjećanje na zlo, ne zaboraviti,  ali raditi i na pomirenju, opraštati, jednom rječju nastaviti živjeti, po vjeri drugačiji i brojčano manji, sa onima sa kojima su ratovali. Nije to lak i jednostavan zadatak.

 

Ako napravimo poređenje uloge islama u životu bosanskih muslimana – Bošnjaka, prije i poslije agresije, da li ima promjena i kolike su?

Rat je zlo, destrukcija, nasilje, poniženje. Ipak u tom zlu ima nešto što je dobro, a to je osvješćivanje ljudi i naroda, povratak vjeri. Rat loše ljude učini još gorima, dobre osvijesti i opameti. Bošnjaci su se masovno vratili islamu u vremenu rata. Srušeno nam je preko 1.000 džamija, izgradili smo skoro 2.000 i sve su veće od predratnih. I sve su pune omladine.

 

Za kraj, molim Vas za poruku evropskim muslimanima, koji gaje posebne prijateljske odnose prema Bosni i Hercegovine, i jako se interesiraju za dešavanja i sudbinu Bosne i Hercegovine i bosanskih muslimana?

Islam je svojedobno dao ogroman doprinos globalnoj kulturi i civilizaciji, a zatim  je nastao viševjekovni vakuum u kom je kreativnost muslimana zamrla. U vremenu koje je pred nama Islam će, u saradnji za kulturama Zapada, uz Božiju pomoć, zaustaviti moralni nazadak i dekadenciju, i pomoći da se stvore zdrava društva. Evropski muslimani imaju misiju pronalaska formule koja će ujediniti islamske i zapadne vrijednosti.

 

PERSPEKTIFF