12. Mar. 2013.
Prioritet otpočinjanje dijaloga između srbijanskog i bh. rukovodstva

Početkom februara srbijanski i turski predsjednik, Tomislav Nikolić i Abdulah Gul načelno su za maj mjesec dogovorili održavanje trilateralnog sastanka na vrhu između Turske, Srbije i BiH. Da li će do tog sastanka doći u najavljenom terminu i šta su prioriteti o kojima bi tom prilikom trebalo biti razgovarano?

Sastanak bi trebao biti održan 14. maja, turska i bosanska strana su saglasne sa ovim terminom, vjerujem da ga je i Nikolić prihvatio. Prioritet je otpočinjanje dijaloga između novog srbijanskog i trenutnog bosanskohercegovačkog rukovodstva, turska strana je faktički medijator, osvjedočeni prijatelj normalizacije odnosa među bivšim jugoslovenskim republikama i narodima. Kada se dijalog ostvari imat će se o čemu razgovarati, ima dosta otvorenih, decenijama neriješenih pitanja poput granice, imovine, regionalne saradnje čije intenziviranje je uslov postavljen objema zemljama od strane Evropske unije itd.

 

Može li se uskoro očekivati i trilateralni sastanak BiH, Hrvatske i Turske?

Taj sastanak bi se mogao organizovati jesenas, u ovome času nema inicijative ni jedne od tri strane za neki skoriji termin održavanja trilaterale BiH-Hrvatska-Turska.

 

Jedan od vanjskopolitičkih ciljeva BiH je pristupanje NATO-u. Za aktiviranje MAP-a potreban je dogovor o vojnoj imovini. Kako Vi vidite rješenje trenutne situacije i postoje li rokovi do kada bi ovo pitanje trebalo biti riješeno?

Rokovi nisu zakovani, oni se mogu pomjerati, ali time se pomjera i preuzimanje Godišnjeg nacionalnog plana unutar Akcionog plana za pristupanje BiH NATO. Prilika za preuzimanje Godišnjeg nacionalnog plana je otvorena, takva odluka može biti donesena na  redovnoj sjednici Sjeverno-Atlantskog vijeća, nakon što  mi ispunimo svoju obavezu iz Talina. Ciklusi Godišnjeg plana počinju obično u mjesecu septembru. A dogovor o vojnoj imovini se može postići čim predstavnici RS prihvate činjenicu da se ovo pitanje može riješiti isključivo u okviru sprovođenja presude Ustavnog suda BiH o statusu državne imovine. Raniji politički dogovori po kojima entitetske vlade rješavaju ovo pitanje je, nakon presude Ustavnog suda, neprovodiv jer je protivustavan. Samo Parlamentarna skupština BiH može riješiti ovo pitanje u skladu sa ranijim odlukama Predsjedništva BiH i u okviru pomenute odluke Ustavnog suda.

 

Evidentan je zastoj i u procesu provođenja presude strazburškog suda u predmetu “Sejdić – Finci”. Smatrate li da se u ovom trenutku treba “držati slova presude” ili se ova šansa treba iskoristiti i za šire ustavne reforme?

Treba se držati slova presude, očigledno je i to previše za komplicirane odnose i sukobljene interese u BiH, godinama se već vrtimo u začaranom krugu.

 

U kontekstu presude “Sejdić – Finci”, u posljedne vrijeme govori se o elektorskom izboru članova Predsjedništva BiH, kao kompromisnom rješenju. Možete li pojasniti taj prijedlog i da li je on za Vas i vašu stranku prihvatljiv?

Presudu je moguće sprovesti na jednostavan način, tako što bi se u odredbi Ustava BiH koja se odnosi na sastav Predsjedništva izbrisale postojeće etničke odrednice i bilo rečeno da se sa teritorije Federacije BiH neposredno biraju dva, a sa teritorije RS jedan član Predsjedništva. Time bi se svim građanima BiH omogućilo da budu birani u Predsjedništvo. Međutim, hrvatske političke stranke ne prihvataju ovakvo rješenje, tvrdeći da ono ne osigurava odgovarajuću poziciju hrvatskom narodu jer ostavlja prostor da Bošnjaci biraju oba člana Predsjedništva sa teritorije Federacije. S obzirom da asimetrična rješenja, kao ni uspostava etnički homogenih izbornih jedinica nisu prihvatljivi, jer bi takva rješenja proizvela još veću diskriminaciju te imajući u vidu da nije realno očekivati da će se političke stranke iz RS-a odreći zahtjeva da član Predsjedništva iz Republike Srpske i dalje bude neposredno biran iz Republike Srpske, nužno je tražiti rješenje koje bi moglo da osigura i provođenje presude i osigura odgovarajuću poziciju hrvatskog naroda, a koje bi moglo da bude prihvatljivo svim političkim subjektima u BiH. Elektorski model je očigledno inspirisan željom da se dođe do jednog takvog rješenja, ne narušavajući, pri tome, demokratski princip i ostajući u okvirima evropskih demokratskih standarda i prakse. Vidjet ćemo da li će ovaj model biti prihvatljiv za SDA, stav još nije donesen i vjerovatno će zavisiti od visine preferencijalnog koeficijenta koji još nije definisan. U SDA postoji snažan otpor različitom vrednovanju glasova, predsjednik Tihić je jasno upozorio da diskriminaciju sa previsokim koeficijentom koja vodi u aparthejd nećemo dopustiti.

 

Kao zamjenika predsjednika SDA, moram Vas pitati za rekonstrukciju Vlade RS! Šta su konkretni motivi Vaše stranke za ulazak jednog ministra SDA u Vladu RS, imajući u vidu činjenicu da je SNSD prošle godine svesrdno podržao smjenu Vaši ministara u Vijeću ministara BiH. Da li se ulazak SDA u Vladu RS može tumačiti kao naznaka formiranja nove koalicije na državnom nivou, odakle je SDA potisnuta u jesen prošle godine?

Republika Srpska i njena vlada nisu vlasništvo Milorada Dodika, oni pripadaju svim građanima tog entiteta, dakle i Bošnjacima, i SDA će uvijek težiti da uđe u vlast i što konkretnije zastupa interese svojih  glasača koji su skoro stoprocentno Bošnjaci. Ovaj put nam je ponuđeno jako ministarstvo trgovine i turizma. Međutim, reakcije na odluku SDA da dr. Mahmutovića nominuje za ministra su neprihvatljive i čak uvredljive. Dževad Mahmutović je zaslužan, odlikovani branioc BiH i nijednim svojim postupkom u vremenu ratovanja i komandovanja jedinicama Armije R BiH nije na to odlikovanje bacio sjenku. SDA neće odustati od njegove kandidature i stati će na stranu digniteta odlikovanog borca te sačekati sljedeće izbore kako bi ušla u vladu manje entiteta.

 

Prije nekoliko dana formiran je savez srpskih opština u Federaciji BiH kojeg za sada čine opštine Drvar, Grahovo i Glamoč, uz mogućnost priključenja Bosanskog Petrovca. Ideja je potekla od zvaničnika SNSD-a, a njena suština se ogleda u nastojanju da se najavljena ustavna reforma unutar Federacije BiH iskoristi za formiranje većinski srpskog kantona. Kako komentarišete ovu inicijativu?

Neugodno podsjeća na formiranje tzv. SAO, srpskih autonomnih oblasti koje su rastakale državno tkivo Republike Bosne i Hercegovine u praskozorje agresije na BIH. Naravno, nikakav „srpski kanton“ neće biti ustanovljen, ali ovo može voditi u novo komplikovanje međunacionalnih odnosa u tome dijelu države. Onima koji otpočinju ovakve avanture bi bilo bolje da su se fokusirali na poboljšanje životnih uslova za tamošnje stanovništvo, recimo na mogućnosti turske kreditne linije koja je idealna za razvoj poljoprivrede i stočarstva u takvim regijama. Za takvu, konstruktivnu akciju bi dobili svu potrebnu pomoć.

 

Možete li na kraju prokomentarisati medijske napise prema kojima su srbijanske vlasti na čelu sa potpredsjednikom Vlade Srbije Aleksandrom Vučićem odlučne u narednom periodu pomoći opoziciji u RS da na opštim izborima 2014. godine sruši Milorada Dodika i SNSD?

Ne znam dovoljno o takvom planu, ali sam uvjeren da prava prijetnja Dodiku nije akcija koja će doći sa strane. Pravi problem je nezadovoljstvo vlastitog naroda koji sve teže živi, Republika Srpska je najsiromašniji dio regiona, penzije su skoro 30 posto niže nego u Federaciji BiH. Politika kočenja reformi i zapaljiva retorika  Milorada Dodika koja traje godinama su kumovali takvoj situaciji jer je to u velikoj mjeri destabiliziralo stanje u zemlji i obeshrabrivalo ulazak investicija i stranog kapitala. Nema načina da se stanje brzo popravi, nezadovoljstvo će kulminirati upravo u sljedećoj, izbornoj godini.

 

ONASA