29. Mar. 2011.
Odnosi Crne Gore i BiH su korektni i u uzlaznoj putanji

Član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović za „VIJESTI“ PODGORICA

 

Kako ocjenjujete odnose Crne Gore i BiH? Koje su to stvari kojima se ti odnosi mogu pohvaliti, a gdje je potreban napredak?

Odnosi su  korektni, u uzlaznoj putanji, naročito ako imamo u vidu genezu prilika u posljednjih dvadeset godina. Želja za saradnjom koja se očituje brojem potpisanih sporazuma, frekvencijom posjeta na visokom nivou, koordinacijom i medjusobnom podrškom u regionalnim inicijativama i napretku na putu ka euroatlantskim integracijama,  je ohrabrujuća. Bosna i Hercegovina cijeni korektan  odnos crnogorskog rukovodstva prema srebreničkoj tragediji, cijenimo pokretanje istrage deportacije  bosanskih izbjeglica tokom 1992 te istrage  slučaja Bukovica. U nastupajućim godinama moramo dodatno pojačati političke i kulturne veze, pokrenuti izgradnju raznovrsne infrastrukture koja povezuje dvije zemlje. Potrebna nam je kvalitetna cesta Čapljina – Podgorica, željeznica do luke Bar, dobro uvezana energetska mreža.

 

Kako gledate na položaj Crne Gore u regionu? Ima li, prema Vašem mišljenju, stvari koje bi ste mogle učiti od Podgorice, a koje su stvari u kojima Crna Gora zaostaje za regionom?

Crna Gora je imala rukovodstvo koje je smoglo snage da se okrene budućnosti, Evropskoj uniji, duhu civilizirane evropske zajednice. Crna Gora veoma spretno i brzo sustiže propušteno, napreduje golemim koracima, dakle ima se šta naučiti od Crnogoraca. Vjerovatno ima i stvari koje se mogu bolje uraditi, ali generalna slika i trendovi su dobri.

 

Iako Bošnjaci u Crnoj Gori čine dio vladajuće koalicije, nijesu rijetke primjedbe da položaj te nacionalne manjine nije na zavidnom nivou (slaba zastupljenost u državnim službama, mala ulaganja u mjestima gdje žive Bošnjaci...). Kako gledate na položaj Vaših sunarodnika i smatrate li da na neki način treba da pomognete na poboljšanju njihovog stanja?

Taj položaj se popravlja, Bošnjaci su postali politički faktor u Crnoj Gori. Postizanje pune ravnopravnosti u svim bitnim segmetnima života  je zahtjevan proces i tražit će podršku države i većinske zajednice. Bitno je imati takvu spremnost i uporno raditi na ravnopravnosti kroz jedan vid pozitivne diskrminacije. Vlast treba podržati ciljano zapošljavanje Bošnjaka, investirati u krajeve i mjesta u kojima oni žive kao većina. Bosna i Hercegovina treba pomoći Bošnjacima u Crnoj Gori kroz intenzivne kontakte sa tamošnjim rukovodstvom, kroz pomoć u obrazovanju crnogorskih Bošnjaka na našim  univerzitetima, kroz pokretanje investicija od kojih će ovaj dio našeg naroda imati korist, kroz intenzivnu kulturnu saradnju  itd.

 

Značajan dio sadašnje vlasti u Crnoj Gori bio je na čelu države u vrijeme kada su u Crnoj Gori hapšeni i proganjani Bošnjaci. Da li Vas, kao političara, to opterećuje u saradnju sa crnogorskom vlašću? Mislite li se Đukanović dovoljno ogradio od tog dijela svoje političke karijere?

Mogao je biti i jasniji, ali poduzeo je istrage koje sam pomenuo. Činjenica je da je prednjačio i u popravljanju odnosa sa Bosnom i Hercegovinom i imao korektniji odnos od većine lidera iz Srbije, i naročito od lidera bosanskih Srba.

 

Mnogi su skloni da BiH nikada nije bila bliža podjeli. Kako gledate na takve analize i šta ćete konkretno učiniti da takvog scenarija ne dođe?

Tako se prije par godina govorilo da je Repubika Srpska pred nestankom. Neće nestati ni RS niti Bosna i Hercegovina, ali će doživjeti promjene, reforme, cio region će ići  ka integracijama, ka nestanku granica, ka ujednačavanju režima ljudskih prava i standarda života. Učinit ćemo sve da uklonimo nezadovoljstvo dijela gradjana stanjem i odnosima u Bosni i Hercegovini. Ravnopravnost gradjana, ravnopravnost naroda, oporavak ekonomije, bolji život, bolje šanse za zapošljavanje, bolje i jasnije perspektive, sve to jača sile kohezije. Uvjeren sam da će to biti dovoljno, da se neće nastaviti iracionalne težnje ka dezintagracijama, pokušaji  donošenja jednostranih odluka o zajedničkoj domovini i njenoj budućnosti koje bi nas neumitno uvukle u konflikte i neizvjesne scenarije.

 

Osjećate li kao teret činjenicu da je Vaš otac i sam nekada bio bošnjački lider? Mislite li da zbog toga Vaši sunarodnici imaju veća očekivanja?

Da sam oca naslijedio u Predsjedništvu BiH prije deset godina, bilo bi prevelikih očekivanja i, samim tim,  razočarenja. Ali izmedju dvojice Izetbegovića, u stolicu bošnjačkog člana Predsjedništva su sjela četvorica bošnjačkih lidera, medju njima i Tihić i Silajdžić, pokušala i zorno dokazala šta je moguće, a šta nemoguće postići u kompliciranoj bosanskoj  političkoj slagalici. Pored toga, u svojoj političkoj kampanji ja nisam obećavao narodu nekakve dramatične preokrete i napretke. Upravo obratno, otvarao sam mu oči za realnosti. Zbog toga je moja pozicija prilično relaksirana, i imam šansu  da  postignem više nego što sam obećao i više nego što glasači od mene očekuju.

 

(„VIJESTI“ PODGORICA,  januar 2011.)