29. Mar. 2011.
Imamo usporavanje, zaostajanje, ali nismo stali...

Član Predsjedništva BiH, Bakir Izetbegović za  '' NOVI LIST''

 

Poslije izbora u BiH 3. listopada, predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović jasno je istaknuo da će se boriti za hrvatsku teritorijalnu jedinicu u BiH. Kako to komentirate?

Kao pozicioniranje pred pregovore o ustavnim promjenama, postavljanje nerealnih zahtjeva kako bi se zatim lakše ostvarili neki realni ciljevi u odnosu na poziciju Hrvata u BiH.

 

Za tu je platformu Čović dobio podršku Milorada Dodika, pa su Dodik i Čović sada čvrsti politički saveznici. Kako doživljavate tu suradnju?

Ne samo da je dobio podršku Milorada Dodika, Dodik je tu ideju trećeg entiteta lansirao još prije par godina kako bi ubacio kost između Hrvata i Bošnjaka i smanjio pritisak prema sebi i RS.

Ispočetka nam je Čović govorio kako je to prozirna stvar, kako se neće dati upecati a onda je odlučio da se upeca. I pogriješio. Jer u Republici Srpskoj živi par hiljada Hrvata, u Federaciji stotinu puta više. Dakle, Hrvati žive sa Bošnjacima a ne sa Srbima, i hrvatski lideri trebaju sa nama, bošnjačkim liderima dogovarati rješenja. Dogovor Dodik – Čović o trećem entitetu je dogovor o kreiranju problema, a ne o kreiranju rješenja.

 

Bi li SDA, u bilo kojoj varijanti, bila spremna prihvatiti federalizaciju BiH?

Ne, nećemo niti razgovarati o daljnjim podjelama  BiH, mape se na Balkanu ne crtaju olovkama. Nove podjele, i kad bi bile moguće, nisu dobro rješenje ni za koga, pa ni za Hrvate, jer  barem polovina Hrvata živi izmiješana sa Bošnjacima kroz Srednju Bosnu i Posavinu. Rješenje je u institucionalnim reformama koje bi onemogućile majorizaciju u Bosni i Hercegovini.

 

Sve su česće ocjene da budućnost BiH ovisi o spremnosti Bošnjaka na kompromis, odnosno o njihovoj spremnosti da prihvate uvjete RS i hrvatskih stranaka. Kako doživljavate takve ocjene?

Zavisi kakve uvjete. Organizaciju Bosne i Hercegovine koja bi ovjekovječila segregaciju, prihvatila etničko čišćenje, učinila da na dvije trećine  ove zemlje Bošnjaci budu građani drugog reda nećemo prihvatiti. Ni pod koju cijenu.

 

Rat velikih razmjera nije moguć u BiH, no strahujete li od ozbiljnijih nemira u slučaju da se oduži stagnacija i uzajamno optuživanje?

Ne osobito. Nema spremnosti na konflikte u narodu. Ljudi su siti sukoba, kriza, neizvjesnosti, a političari su svjesni da u ovoj političkoj konstelaciji, i sa ovim odnosom snaga, ne mogu postići političke ciljeve kroz konflikt, samo bi napravili novu agoniju koja bi i njih koštala. U svakom slučaju učinit ću sve da se pokrenemo sa mrtve tačke, ponudimo valjana rješenja, naročito u odnosu na Hrvate jer su najmalobrojniji narod u Bosni i Hecegovini.

 

Koja je vaša vizija ustavnih promjena u BiH?

Implementacija presude Suda za ljudska pava, uvođenje tzv. Evropske klauzule kako bi ubzali prilagođavanje domaće legislative evropskoj, definiranje podjele nadležnosti, stvaranje funkcionalnijeg državnog aparata kroz uklanjanje blokada kojih dejtonski ustroj ima previše.

 

Predstoji formiranje državnih vlasti. Kakvu stranačku koaliciju priželjkujete? Mogu li se u sadašnjem trenutku nazrijeti obrisi održive koalicije?

To šta ja priželjkujem nije osobito važno, nećemo dobiti ono šta ja priželjkujem, dobit ćemo koaliciju koja oličava odnos snaga, biračku volju na terenu. Vjerujem da je ipak sazrelo vrijeme za efikasniju vlast, građani naprosto očekuju bolji život, neće nove konflikte koji će ih dodatno unesrećiti. Svi smo mi veoma iskusni političari, vjerujem da ćemo odgovorit željama naroda, a to znači da ćemo ubrzati evropski put Bosne i Hercegovine, put ka članstvu u NATO, stabilizirati prilike u zemlji kako bi privukli strane investicije i zaposlili omladinu itd.

 

Tko, po vama, ima pravo biti mandatar za predsjedatelja Vijeća ministara: Hrvat, kako tvrde Dragan Čović i Milorad Dodik, ili onaj tko skupi najviše ruku, kako tvrdi Zlatko Lagumdžija?

SDP je pobjednik i na nivou Federacije BiH i na nivou države, ima pravo na mandatara. I ima obavezu da se na vrlo mudar način ophodi u fragilnoj i kompleksnoj bosanskohercegovačkoj stvarnosti.

 

Brine li vas politički neuspjeh BiH i njezino očito zaostajanje na euroatlanskom putu? Kamo to može odvesti?

Imamo usporavanje, zaostajanje, ali nismo stali – u posljednjem mandatu smo potpisali Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, NATO nam je odobrio Akcioni plan za članstvo, ukinut je vizni režim za BiH građane, ekonomsko stanje se, sve do udara globalne ekonomske krize, popravljalo skoro deset posto godišnje. Bosna i Hercegovina je u posljednjih petnaest godina prešla ogroman put. Nismo krenuli od nule već od minusa, od porušenih gradova, spaljenih sela, zavađenih naroda zaustavljene privrede. Prosječna plata  u BiH je ove godine bila visočija od plaće u Srbiji, Makedoniji, Bugarskoj, a te zemlje nisu pretrpile ratna razaranja. Ipak se kreće, nekad brže nekad sporije.

 

Hoćete li u Predsjedništvu BiH teziti konsenzusu ili nastavljati politiku vašega prethodnika, Harisa Silajdžića?

Mislim da sam već svojom predizbornom kampanjom i prvim postupcima u svojstvu člana Predsjedništva BiH pokazao da sam spreman na dijalog, dogovor, kompromis.  Predstavljam Bošnjake, narod koji nema rezervnu domovinu, i zbog toga ima poseban interes da očuva jedinstvo zemlje, mir, da unaprijedi stanje u društvu. Bošnjaci će biti veoma kooperativni u iznalaženju rješenja koja nas vode naprijed, i veoma tvrdi i nekooperativni ako se bude dovodila u pitanje cjelovitost zemlje.

 

Kako ocjenjujete odnose BiH s Hrvatskom i sa Srbijom? Što očekujete od susjeda?

Mogli bi biti bolji, naročito sa Srbijom. Predsjednici Josipović i Tadić otvaraju prostor za opšti oporavak odnosa, očekujem da tako nastave i da se riječi materijaliziraju u sporazume, dogovore, ekonomsku saradnju.  Josipovića sam sreo u oktobru u Dubrovniku, ostavio je veoma dobar utisak na mene. Tadića ću možda vidjeti ovih dana u Banja Luci, nadam se početku dobre saradnje.

 

Nedavno ste se ispričali za zločine Bošnjaka nad Srbima. Smatrate li da je proces pomirenja na simboličkoj razini, uzajamnim isprikama predsjednika Josipovića i Tadića te vas, zaokružen u cijeloj regiji, ili ipak ne?

Izvinio sam se za sve zločine nad nevinim ljudima ne samo nad  Srbima. Proces pomirenja je tek počeo, riječi izvinjenja su dobar početak ali nam predstoji suočavanje sa zločinima koje je učinila strana kojoj pripadate. Srpskim liderima će biti najteže, tražit će to hrabrost kakvu predsjednik Tadić, izgleda, posjeduje.

 

(NOVI LIST, decembar 2010.)