27. Sep. 2012.
Obraćanje Predsjedavajućeg Izetbegovića na generalnoj debati 67. zasjedanja Generalne skupštine UN-a
Gospodine Predsjedniče, Gospodine Generalni sekretaru, Uvaženi delegati, dame i gospodo, Želio bih da Vam čestitam, gospodine Predsjedniče, na Vašem izboru i zahvalim gospodinu Nassir Abdulaziz Al-Nasseru  na uspješnom predsjedavanju prethodnom sjednicom Generalne skupštine. Također želim izraziti moju duboku zahvalnost Generalnom sekretaru Ban Ki-moonu na posjeti mojoj zemlji u julu. Dok obilježavamo dvadesetu godišnjicu našeg pristupanja Ujedinjenim nacijama, njegova posjeta je priznanje da je Bosna i Hercegovina proputovala dug put od pristupanja ovoj Organizaciji, tako što je transformirala sebe od primatelja sigurnosne pomoći do kontributora globalnom miru i sigurnosti. Ja također želim da pohvalim Generalnog sekretara za njegove neumorne napore da unaprijedi dijalog i saradnju, i njegovu čvrstu predanost temeljnim vrijednostima i principima Ujedinjenih nacija.  Mi u Bosni i Hercegovini prepoznajemo važnost i u potpunosti podržavamo njegove pravce djelovanja koji su prepoznali pet generacijskih imperativa: prevencija, sigurniji svijet, pomoć zemljama u tranziciji, jačanje žena i omladine, i održivi razvoj. Gospodine Predsjedniče, Današnji svijet je scena razvijanja kriza i globalnih izazova koji se gomilaju. Prvi i najvažniji od ovih je katastrofa u Siriji. Dok mi stojimo ovdje, naši prijatelji sirijci se bore protiv brutalnog režima. Bore se da uzmu sudbinu u svoje ruke. Režim Bashara al-Assada na njihove težnje za slobodu i demokraciju odgovara sa topovima i bombama, kao što je režim njegovog oca radio prije trideset godina. To je odvratno i za svaku moralnu osudu. Kao što je i naš kolektivni neuspijeh da to zaustavimo. Još jedanput, mi nepomično stojimo sa strane dok se ljudska tragedija dramatičnih razmjera odvija pred našim očima. Trebali bismo učiniti svoj dio da pomognemo historijskom zauzimanju za slobodu naroda Sirije. Trebali bismo doprinijeti spašavanju sirijskog naroda od tiranije.  Trebali bismo. Ali mi to ne radimo. Slike koje dolaze iz Sirije nas podsjećaju na bosansku tragediju.  Mi u Bosni i Hercegovini osjećamo bol sirijskog naroda kao svoj osobni, zato što smo mi, ne tako davno, prošli kroz iste užase. Kada je Generalni sekretar Ban Ki-moon posjetio Srebrenicu zajedno sa mnom u julu da oda počast žrtvama genocida rekao je: „Međunarodna zajednica mora biti ujedinjena kako se daljnja krvoprolića u Siriji ne bi dogodila, jer ne želim vidjeti da se bilo koji od mojih nasljednika nakon što, 20 godina poslije, posjeti Siriju izvinjava za ono što se moglo uraditi da se zaštite civili u Siriji – a što sada ne radimo“. Njegov prethodnik, Kofi Annan, je izjavio u svom izvještaju o padu Srebrenice: „Kroz greške, pogrešne procjene i nesposobnost da prepoznamo obim zla sa kojim se suočavamo, nismo uspjeli da pomognemo da se spasi narod Srebrenice....Tragedija Srebrenice će progoniti našu historiju zauvijek...! Danas ove riječi odzvanjaju istinom o neuspijehu ove Organizacije da odgovori na tragediju u Siriji. Najbolji način da se iskaže počast žrtvama srebreničkog genocida bi bio da se nauče lekcije iz tog neuspijeha i da se iste greške ne naprave ponovo. Nažalost, Ujedinjene nacije, posebno Vijeće sigurnosti, nisu uspjele to da urade. Međunarodna zajednica je izabrala, opet, da ponovi politiku 'pokušaja i grešaka' koje nisu uspjele u Bosni i Hercegovini. Rezolucije, izjave o zabrinutosti, nedjelotvorne sankcije, posmatrači, i ne postojanje mandata da se zaštite civili, su postupci sa smrtnim posljedicama demonstrirane u mojoj zemlji. Nemojte griješiti. Ako ne djelujemo odmah i ne djelujemo odlučno da bismo pomogli narodu Sirije, i stanemo u kraj njihovom krvoproliću, ova tragedija će progoniti našu historiju zauvijek, baš kao Srebrenica. Gospodine Predsjedniče. Događaji sa početka 21.stoljeća prkose razumnim predviđanjima. Zaista, ko je mogao predvidjeti takvu eksploziju slobode na Bliskom Istoku? U zadnjih nekoliko godina, svjedočili smo historijskom buđenju arapskog svijeta. Trenutno se odvijaju duboke društvene i političke promjene koje imaju za cilj stvaranje demokratskih društava. Ove promjene su se fermentirale decenijama. One su najbolja potvrda da muslimani snažno žude za slobodom, dostojanstvom, i ljudskim pravima. Dobro obrazovana generacija mladih arapskih vođa, slobodnog mišljenja je napokon slomila lance diktature. Nikakva sila ne može spriječiti ove nove generacije da preuzmu sudbinu u svoje ruke. Kao nestalna članica Vijeća sigurnosti UN-a, Bosna i Hercegovina je snažno podržavala aspiracije arapskog naroda za većom slobodom i demokracijom. Djelovali smo kako bismo osigurali da međunarodna zajednica podrži one koji su željeli slobodna društva umjesto zatvorenih, vladavinu prava umjesto vladavine jedne osobe, demokraciju umjesto diktature, pravdu i poštenje umjesto opresije i korupcije. Gospodine Predsjedniče, Zastoj u rješavanju izraelsko-palestinskog sukoba je veoma zabrinjavajući. Mirovni proces ne napreduje. Nije se prekinuo lanac nasilja. Novi poticaj za mirovne pregovore je hitno potreban, jer ne postoji alternativa rješenju kroz pregovore. Palestinci imaju svako pravo – historijsko, moralno, i pravno – na svoju državu. Izrael ima svako pravo na sopstvenu sigurnost. Okupacija mora prestati. Ali isto tako moraju prestati teror i nasilje. Svi pokušaji da se stvaraju nove stvarnosti na terenu u nadi da će one biti prihvaćene kao početna tačka za buduće generacije moraju biti odbijeni. Nastavak aktivnosti naseljavanja na okupiranim palestinskim teritorijama i dalje predstavlja najozbiljniju prepreku miru. Izrael bi trebao odmah prestati sa svim aktivnostima naseljavanja na okupiranim palestinskim teritorijama jer su ove aktivnosti nelegalne po međunarodnom zakonu. U najboljem je interesu Izraela ako tako urade ako stvarno žele mir sa palestincima. Stanje odnosa od prije šezdeset ili šest hiljada godina nije prava referentna tačka. Prava referentna tačka za rješenje je princip mirnog suživota dvije suverene države – nezavisne Palestine i sigurnog Izraela.  To je jedini realan način da se donese  pravedno rješenje konflikta i osigura stabilnost i napredak na Bliskom Istoku. Da bi se postiglo takvo rješenje, iskreniji pokušaji pregovora su potrebni. Posebno od strane Izraela. Put ka miru ne vodi kroz ignoriranje Rezolucija UN-a, stiskanjem palestinaca u ostacima zemlje koja je nekada pripadala njihovim očevima, i izgradnjom naselja na tim ostacima. Ova Organizacija mora poslati snažnu poruku da njene rezolucije moraju biti poštovane – da ne smije biti duplih standarda i izabranih naroda kada je u pitanju primjena međunarodnih pravnih normi i principa ljudskih prava. Gospodine Predsjedniče, Proteklih sedmica smo svjedočili uznemirujućem nasilju vezanom za netoleranciju. Video uradak koji je izazvao ove događaje je duboko uvrjedljiv.  Zaslužuje najsnažniju osudu, i mi apsolutno odbijamo njegov sadržaj i poruku. Međutim, ne postoji opravdanje da se na ovaj film odgovara nasiljem. Nasilje, kao odgovor na govor, je neprihvatljiv. O tom se ne može raspravljati. Nasilje nije način da se poštuje religija. Odgovaranje nasiljem na bigotizam samo dodatno potpiruje plamenove netolerancije. Moramo povući liniju na nasilje. Ali mi također moramo pronaći način da spriječimo govor mržnje i bigotizam. Da, postoji pravo na slobodu govora. Ali, također postoji pravo na dostojanstvo. Ne možemo nametnuti svoju ideologiju ili svoju vjeru bilo kome. Moramo promovirati toleranciju.  Ali također moramo promovirati međusobno poštovanje. Zbog toga, kao odgovorne vođe, moramo imati iskrenu debatu o krajnjim granicama slobode izražavanja kada se sloboda iskorištava da se potstakne mržnja i namjerno vrijeđa dostojanstvo drugih. Gospodine Predsjedniče, Ne postoji inherentna kontradikcija između islamskih i zapadnjačkih vrijednosti.  Naprotiv, ove vrijednosti su kompatibilne. Uostalom, one potiču iz istih izvora. Kroz historiju interakcija između ovih vrijednosti je rezultirala velikim dostignućima. Ne postoji sukob. Ali, postoje samo oni koji imaju potrebu da stvore lažnu percepciju sukoba kako bi došli na vlast ili se održali na vlasti. Mnoštvo društava u svijetu danas su u tranziciji, žudeći da nađu ravnotežu između tradicionalnih i modernih vrijednosti. Odnosi između zapadnog i islamskog svijeta i između njihovih sistema vrijednosti će biti jedan od najkritičnijih problema našeg vremena. Taj odnos će proći kroz faze kriza i periode nerazumijevanja i netolerancije. U našem vremenu, mi moramo nastaviti tražiti formulu, model kako da se pomire odnosi između islamskih i zapadnjačkih vrijednosti, Istoka i Zapada. Bez obzira koliko to teško bilo, pronalazak te formule će biti suština u vremenu pred nama. Stanje čovjeka je ono od različitosti. Naša ljudska rasa je mozaik sačinjen od bogate razrnovrsnosti naroda, kultura i religija koje skupa dinamično i blještavo sjaji. Naša odgovornost je da njegujemo i štitimo taj mozaik. Ja dolazim iz zemlje čije historijsko iskustvo može da ponudi vrijedne lekcije u pronalaženju modela za miran suživot takvih različitosti.  Cijeli svijet može koristiti lekcije koje je moja zemlja naučila kroz konstantno traženje načina da se unaprijedi razumijevanje i upravljanje različitostima. Stotinama godina, njeni građani su živjeli u harmoniji, pomažući jedni drugima da grade bogomolje koje su gotovo fizički naslonjene jedna na drugu. Najzapadniji doseg pravoslavlja i islama i najistočniji katoličanstva, Bosna je mjesto susreta civilizacija, most izmedju Istoka i Zapada. Njena jedinstvena multietnička kultura je istkana kroz hiljadu godina dugu tradiciju i poštovanje među stanovnicima, bez obzira na njihovu etničku ili religijsku pripadnost. Zbog toga je njeno očuvanje i uspijeh, kao specifičnog mikrokosmosa od iznimne važnost za cijeli svijet. Ali zbog naše nedavne prošlosti, velika borba se trenutno vodi u mojoj zemlji između ideja suživota i podjela. Vjerujem da će ishod ove borbe imati značajan uticaj na rješavanje jednog od najvećih izazova našeg vremena – i to konflikt nasuprot saradnji. Ako ideja suživota i saradnje ne pobijedi u Bosni i Hercegovini, onda će teško pobijediti bilo gdje na našem svijetu.  Ako jedinstveno društveno platno moje zemlje, koje je poderano silom i zločinom, ne bude obnovljeno, to će biti poraz same ideje suživota. Bit će to poraz koji će proizvesti jaz na jedno od najdelikatnijih šavova našeg svijeta. Gospodine Predsjedniče, Rastuća moć čovječanstva donosi napredak i prosperitet. Ipak, sebična strana te moći usijeca u samu substancu na kojoj se zasniva naša budućnost -  naš habitat i naša duhovna suština. Svijet u kojem živimo se mijenja brzinom i u pravcu koji je s pravom zabrinjavajući. Nejednakost, nepravda i netolerancija su u porastu. Postoji sve više sukoba a manje saradnje. Sve je više nasilja a manje suosjećanja, solidarnosti, uzajamne brige, zdravih međuljudskih odnosa i porodničnog života. Ljudi širom svijeta izlaze na ulice dramatično upozoravajući da je sve više nepravde u društvu u kojem žive. Ovi uznemirujući trendovi mogu se okrenuti u suprotnom pravcu, odlučnom i koordiniranom globalnom akcijom. Budućnost koju želimo neće biti utopija ako udružimo snage u pronalaženju pravih rješenja. Sarađujući pristupi su teško ostvarivi ali su sada potrebniji više nego ikad. Mi nismo savršeni, ali možemo biti bolji. Možemo biti mudriji, odgovorniji, voljniji da naučimo iz prijašnjih grešaka. Prečesto smo bili zatvorenici našeg osobnog mentaliteta. Mi vidimo volju za kompromisom kao slabost.  Ali, upravo suprotno je istina – kompromis zahtjeva hrabrost. Da bi izgradili budućnost, moramo praviti kompromise. Da uspijemo, moramo prestati udovoljavati manipulativnim vrstama populizma. Moramo se izvući iz istrošenih i izlizanih načina iz prošlosti. Moramo se okrenuti budućnosti. Umjesto beskrajnih debata o onom što se desilo, moramo se posvetiti tome kako postići dogovore o onome šta može biti. Moramo ispravno interpretirati interese onih koje predstavljamo. Moramo slušati mišljenja drugih bez obzira kako drugačija ta mišljenja bila. Moramo bolje razumjeti jedni druge i više se poštovati. Gospodine Predsjedniče, Naša najvažnija misija u vremenu koje dolazi je da se izgrade mostovi između kultura, religija i civilizacija; mostovi povjerenja, razumijevanja, i poštovanja; mostovi kojima će se stići do stvarne prirode problema koje smo tek počeli razumijevati. Ovo je težak posao koji zahtjeva hrabro vodstvo. Ova Organizacija je prošla teške ispite. Ali je uvijek bila najbolji okvir za izgradnju tih mostova. Nastavimo tim putem naprijed. Hvala Vam puno!