09. Sep. 2012.
Govor predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića na otvaranju Međunarodne konferencije za mir
Cijenjene eminencije, Uvažene ekselencije, Poštovani organizatori, Dragi gosti, Prije pet mjeseci obilježili smo 20-godišnjicu početka opsade Sarajeva.  Sjetili smo se naših ubijenih sugrađana – dostojanstveno, u tišini, uz poredanu 11.541 praznu crvenu stolicu na glavnoj gradskoj ulici.  Cijeli progresivni bio je sa nama toga dana – kao što je bio sa nama i tokom više od 40 mjeseci opsade od 1992. do 1995. godine. Zato mi je iznimno zadovoljstvo što ćemo u narednim danima upravo iz ovog grada poslati snažne poruke o mogućnosti zajedničkog života ljudi različitih religija i kultura – iz grada koji je prošao sudbinu najvećeg koncentracionog logora u Evropi 20. stoljeća, grada simbola, grada koji ni u svojim najtežim trenucima nije odustao od borbe za univerzalne principe humanizma. Stotinama godina su stanovnici ovoga grada živjeli u harmoniji, pomagali jedni drugima u izgradnji bogomolja koje se skoro fizički dodiruju i oslanjaju jedna na drugu.  Samo u Sarajevu na jednom kvadratnom kilometru se nalaze katolička katedrala, stara pravoslavna crkva, džamije, sinagoge, protestantska crkva. Bosna i Hercegovina je posebna tačka dodira svjetova – najzapadniji domet Pravoslavlja i Islama, najistočniji domet Katoličanstva.  Jedinstvena multietnička kultura ove zemlje je satkana kroz hiljadu godina tolerancije, poštivanja i povjerenja između njenih građana,  bez obzira na njihovu nacionalnu i vjersku pripadnost. Ova je zemlja u svojoj hiljadugodišnjoj istoriji bila domovina i utočište za nevjerovatnu mješavinu naroda, vjera i kultura.  Ona je jedno od mjesta na zemaljskoj kugli na kom se zapliću i raspliću odnosi i emocije cijelog svijeta.  Bosna i Hercegovina je raskrsnica civilizacija.  I upravo zato ona ne pripada samo njenim građanima. Očuvanje i uspjeh Bosne i Hercegovine, kao specifičnog mikrokozmosa, od presudne je važnosti za cio svijet. Fra Petar Anđelović, veliki čovjek, veliki Bosanac, saradnik i prijatelj moga oca Alije Izetbegovića, primajući Nagradu za ljudska prava prije petnaest godina u Njemačkoj je kazao: “Ime Bosna, ili bosanstvo, nije pojam nacionalnog ili teritorijalnog reda. Ono je, prije svega, ili više od svega, oznaka za civilizacijski proces koji se kroz povijesne promjene i političke događaje odvijao tokom cijelog jednog milenija. Bosna je tek koju godinu bila mjesto sukoba, i to izvana projektiranih sukoba. Inače, Bosna je uvijek bila mjesto susreta naroda, religija i običaja. I po tome je bila neobična i velika, i kao takvoj njoj smrti nema, jer ako ona umre, umrijet će primjer kako bi ljudi mogli živjeti i nadživjeti sve prijetnje nadolazećih vremena”. U Bosni i Hercegovini se vodi istorijska bitka čiji ishod će, u vremenu koje je pred nama, dati odgovor na jednu od najvažnijih dilema savremenog svijeta: Da li će pobijediti ideja zajedničkog života ili ideja razdvajanja? Ako ideja zajedničkog života ne pobijedi u Bosni i Hercegogvini, teško da ta ideja može pobijediti bilo gdje drugdje u ovom našem komplikovanom svijetu.  Ako hiljadu godina tkana potka zajedničkog života u Bosni i Hercegovini, koja je pocjepana silom i zločinima, ne bude obnovljena, biće to poraz za cijeli svijet. Biće to poraz koji će proizvesti rastući rascjep na jednom od najdelikatnijih vezova čovječanstva. Skupovi kao što je ovaj mogu biti od izuzetne pomoći u afirmaciji pozitivnog budućeg scenarija, jer okupljaju misleće, duhovne ljude koji kreiraju javno mišljenje, a koji  prepoznaju izuzetan značaj procesa koji se odvijaju ovdje u Bosni i Hercegovini za cijeli svijet.  Svijet u Bosni i Hercegovini može naučiti važne lekcije: lekcije o dobru i zlu, o širini i uskogrudnosti, o mudrosti i gluposti. Rastuća moć čovjeka donosi napredak i dobro.  Ali sebična strana te moći načinje supstancu o kojoj ovisi budućnost planete i ljudskog roda – materijalnu i duhovnu suštinu.  Svijet u kojem živimo se na naše oči mijenja i raste brzinom i smjerom koji s pravom zabrinjava. Sve je više ratova, nasilja, zagađenja, otuđenja, a sve manje dobrote, samilosti, međusobne brige, prijateljstva, zdravih međuljudskih odnosa i porodičnog života. Samo odlučnom, globalnom, koordiniranom akcijom ovaj negativan trend se može zaustaviti. Imamo dug prema našem domu, Plavoj planeti koja je potpuno jedinstvena u cijelom svemiru. Nema ničeg sličnog u vidokrugu najmoćnijih teleskopa.  Sve na njoj svjedoči o Savršenom Tvorcu.  O onome koji stvara i nadvladava postojanjem ništavilo, životom mrtvilo, slobodom determinaciju. Mi – koji nismo savršeni – smo preuzeli emanet nad savršenim skladom. Nismo savršeni, ali možemo biti bolji.   Možemo biti mudriji, svjesniji odgovornosti, spremniji da učimo na ranijim greškama, i da ih ne ponavljamo. Dragi prijatelji, Želim da vam boravak u Sarajevu i u Bosni i Hercegovini bude ugodan.  Da iz ovog grada svijetu pošaljemo važne i glasne poruke – poruke tolerancije, zajedničkog prožimajućeg života, poštovanja drugog i drukčijeg, poštovanja ljudskih prava. Za dvije godine, 2014., Evropa i svijet obilježit će 100-tu godišnjicu Sarajevskog atenatata, događaja koji je bio povod za početak Prvog svjetskog rata i uvod u stoljeće ratova i stradanja desetina miliona ljudi.  Biti će to prilika da svi zajedno kažemo da je čovječanstvo savladalo te strašne, najvažnije lekcije. Biti će to prilika da iz ovog grada mučenika, ali i grada heroja,  najavimo stoljeće mira i prosperiteta čovječanstva. Hvala vam i živjeli!