08. Jun. 2012.
Govor predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića na svečanosti otkrivanja spomenika ljudima iz Bosne i Hercegovine koji su u Prvom svjetskom ratu ratovali i umirali na Soškom frontu
Poštovani predsjedniče Türk, uvaženi domaćini, dragi prijatelji! Ovi prelijepi pejzaži, čudesna ljepota i sačuvan prirodni sklad danas ničim ne odaju da je samo jedan vijek unazad ovdje krvlju ispisivana historija Evrope i čovječanstva. U teško pristupačnim planinskim vrletima i kanjonima, najčešće po hirovitom nevremenu, ledenim kišama, snjegovima i mećavama, ginule su hiljade vojnika na Soškom frontu, jednom od strateški najznačajnijih područja u Velikom ratu, kako je u to vrijeme nazivan Prvi svjetski rat. U austrougarskoj vojsci, na Soškom frontu, borio se i značajan broj Bošnjaka. Treba napomenuti da su svi pripadnici carskih regimenti iz Bosne i Hercegovine u to vrijeme zvani Bošnjacima, bez obzira na njihovu vjersku pripadnost. Bosna i Hercegovina je u mnogome bila sudbonosna za Austriju. Epoha od 40 godina – od 1878. do 1918. godine, obilježena intenzivnim historijskim dešavanjima, označila je značajan uspon, ali i kasniji nestanak Carevine kao evropske i svjetske velesile. U svim tim zbivanjima Bosna i Hercegovina bila je nezaobilazan faktor o čemu su ostali trajni historijski biljezi. Historijske su činjenice da su Bošnjaci pružili neočekivano snažan otpor austrijskoj okupacijskoj sili. Istina je i da je Austrougarska monarhija bila pravna država u kojoj su bila zaštićena vjerska i nacionalna prava, korektna i prema Bošnjacima, pa su oni uzvratili korektno i odano – decenijama bili lojalni, hrabri, profesionalni vojnici i požrtvovani pripadnici carskih regimenti. Nakon što je Gavrilo Princip u Sarajevu izvršio nesretni atentat na Franca Ferdinanda, počeo je Prvi svjetski rat u kojem su se Bošnjaci predano borili u sastavu Austrougarskog carstva. Austrija je do maksimuma iskoristila vojni potencijal Bosne i Hercegovine. Prema podacima iz tog vremena, u periodu Prvog svjetskog rata, bosanskohercegovačke trupe u sastavu Austrougarske brojale su preko 250 hiljada ljudi. Brojna su svjedočanstva o hrabrosti i borbenom umijeću bosanskih vojnika. Stotine Bošnjaka odlikovano je najvišim vojnim odličijima Austrougarske. Ali i najveće tegobe rata i žrtve ponijeli su upravo Bošnjaci, o čemu svjedoči Soški front i ovo mezarje na kojem ih se danas s velikim poštovanjem prisjećamo. Bosanska 4. regimenta bila je dijelom jurišnih diviziona koji su u borbama prsa u prsa probili talijanske linije tokom posljednje Soške bitke, te donijeli preokret i konačnu pobjedu austrijskoj strani. Skoro 5 hiljada Bošnjaka je u Prvom svjetskom ratu izgubilo život na području Slovenije, od tog broja 859 je našlo smiraj na ovom groblju. Danas posebno želim zahvaliti našem cijenjenom muftiji Nedžadu Grabusu, koji je uz neizostavnu i bitnu podršku države Slovenije, učinio sve da mezarje u Logu pod Mangartom bude mjesto koje će i dalje čuvati uspomenu na ljude kojima je historija odredila sudbinu da svoje kosti ostave daleko od svojih kuća i porodica, daleko od svoje domovine. Postavljanjem nišana ispravljena je i višedecenijska posthumna nepravda spram Bošnjaka-muslimana na čije su mezarove bila postavljena tuđa vjerska obilježja u vremenu Kraljevine SHS. I ova ceremonija prilika je da posvjedočimo da se na ovakvim mjestima najbolje uče historijske lekcije i da pošaljemo poruku mira, prije svega našoj regiji koja još nije sahranila sve svoje mrtve iz ratova devedesetih godina, ali i Evropi uz uvjerenje i nadu da ćemo 21. vijek provesti bez ratova i krvoprolića. Poštovani prijatelji, Moja zemlja i moj narod imaju svoju milenijumsku historijsku putanju. Bošnjaci su ratovali za sultane i careve, lojalno nosili partizansku petokraku, s velikim žarom i lojalnošću pokušavali sačuvati Jugoslaviju. Točak historije najčešće je bio protiv njih, prijetio da ih pregazi i izbriše sa lica zemlje. Na tom i takvom, najčešće tragičnom iskustvu, nastala je i današnja Bosna i Hercegovina. U posljednjem ratu Bošnjaci su ratovali samo za svoju zemlju. U budućnosti su spremni biti dijelom državnih i vojnih alijansi koje će čuvati i unapređivati globalni mir i prosperitet. Današnje reformisane Oružane snage Bosne i Hercegovine, sastavljene od tri nacionalne komponente, učestvuju u misijama NATO saveza doprinoseći izgradnji arhitekture svjetskog mira i stabilnosti. Bosna i Hercegovina, od dojučerašnjeg primaoca pomoći, postala je aktivni kontributor u rješavanjima kriza u svijetu. I tim putem ćemo nastaviti. Evroatlantske integracije za nas nemaju alternativu, jer samo tako će buduće generacije biti u situaciji da žive mirno i prosperitetno. Nadam se da mladi Bosanci, ali i svi drugi, neće u budućnosti od svojih kuća odlaziti da ratuju, nego da će svu svoju energiju trošiti da ovu našu planetu sačuvaju i učine dobrim mjestom za život u međusobnom uvažavanju. Neka škole i univerziteti budu naši najvažniji frontovi. Da bismo to ostvarili nikada ne smijemo zaboraviti one kojima je historija namijenila i odredila drugačiju sudbinu, kao što je to bilo s našim precima, hrabrim i ponosnim bosanskim ratnicima sa Soče i Alpa. Molim Boga da njihovim dušama podari rahmet, oprost i vječni pokoj! Hvala Vam. Slovenija, Log pod Mangartom, 7. juni 2012. godine