05. Dec. 2011.
Govor člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića na svečanom otvaranju Prvog kongresa vjeroučitelja islamske vjeronauke Bosne i Hercegovine
Prvi kongres vjeroučitelja islamske vjeronauke BiH Cijenjeni Reisu-l-ulema, cijenjeni predsjedniče Sabora Islamske zajednice, dragi vjeroučitelji, braćo i sestre, dame i gospodo, Esselamu alejkum i dobro vam jutro! Ideja da se organizuje Kongres vjeroučitelja islamske vjeronauke je za svaku pohvalu. To je najbolji način da razmjenom iskustava unaprijedite svoj rad na očuvanju vrijednosti koje prenosite na nove generacije. U turbulentnom svijetu koji će ova generacija naslijediti, renesansa vjere će biti potrebna kao nikad ranije. Razvoj događaja na početku XXI vijeka dobiva dinamiku i akceleraciju koja se otima racionalnom predviđanju. Zaista, ko je mogao početkom ove godine predvidjeti ovakve promjene u islamskom svijetu i u Evropi? Ovakvu eksploziju slobode na Istoku i ovakvu imploziju ekonomske moći i organizacije u naoko dosadno stabilnoj Evropi? Bio sam prije par dana u Bruxellesu, imao sam priliku razgovarati sa bitnim ljudima iz evropskih institucija i dobiti informacije iz prve ruke. Ne želim stvari preuveličavati, ali upozoriti vas moram: U Evropskoj uniji situacija nije dobra, kriza je ušla u svoju dramatičnu fazu. Ako se u narednoj sedmici ne pronađu rješenja, evrozoni prijeti potres sa neizvjesnim posljedicama. Grčka je, kao što vjerovatno znate, doživjela potpuni ekonomski i socijalni kolaps, milioni nezadovoljnih ljudi su na ulicama u Velikoj Britaniji, nezaposlenost u Španiji dostiže nezamislive procente, finansijski slom prijeti Italiji, na sličan scenarij priprema se Francuska....U svemu tome, njemačko evropsko liderstvo kao da gubi dah. Sačekat ćemo, naravno, da vidimo šta će učiniti vlade ključnih evropskih država, ali već sada stvari sa najvećom mogućom odgovornošću i ozbiljnošću moramo posmatrati i analizirati iz ugla njihovih mogućih refleksija i posljedica na našu regiju i našu zemlju. Sinoć je njemačka kancelarka Angela Merkel sa žaljenjem izjavila da Srbija nije ispunila uslove da bi joj se dodijelio status kandidata za EU. Razlog je Kosovo i tamošnji sukobi Srba sa međunarodnim snagama. To će sigurno oslabiti demokratsku vlast Borisa Tadića i dati pogonsko gorivo ekstremnim snagama u Srbiji. Takav scenarij nije dobar za regiju koja može biti zaustavljena na putu stabilizacije, reintegracije i pomirenja. A u proteklih godinu dana, upravo na tom planu, uložili smo mnogo truda i postigli sasvim solidne početne rezultate. Samo hrabri lideri, oni koji ne povlađuju masama, mogu promijeniti stanje duha u regiji. Sa predsjednicima Tadićem i Josipovićem imao sam mnogo sastanaka u proteklih 13 mjeseci, uspostavili smo dobru komunikaciju, složili smo se oko najbitnijih strateških opredjeljenja na putu naših država u EU i NATO. Stvorena je dobra osnova da nastavimo rješavati otvorena pitanja preostala iz vremena disolucije Jugoslavije kao što su neriješene granice, korištenje zajedničkih resursa, rješavanje imovinsko-pravnih sporova među državama... Razvoj prilika prijeti da zaustavi ove pozitivne trendove. Pitanje je koliko će se kriza u Evropi odraziti na započete procese u regiji. Želim vjerovati da ćemo biti u prilici završiti započeti posao na dobrobit svih država i naroda u ovom našem nestabilnom balkanskom prostoru. Nisu, međutim, bez planova – javnih i tajnih – ni oni koji bi stvari željeli okrenuti u suprotnom smjeru. U regiji s neskrivenim ciljevima djeluju i politički lideri okrenuti prošlosti. Oni truju javni prostor, raspiruju strahove, manipuliraju pričama o ugroženosti naroda i na toj osnovi traže nove podjele i sukobe. Ove dezintegracijske snage su daleko slabije od integracijskih, ali kriza u Eurozoni o kojoj sam govorio, slabljenje kohezionih sila u Evropskoj uniji mogli bi pogodovati ovakvim destruktivnim tendencijama i njihovim nosiocima. U tom smislu, moramo biti spremni na različita iskušenja. Najbliža historija i iskustvo nas je, nadam se, naučilo da ništa ne smijemo prepustiti stihiji niti slučaju. Naša država Bosna i Hercegovina i naš bošnjački narod još su gotovo svakodnevno izloženi verbalnim osporavanjima, provokacijama, pa čak i neskrivenim pozivima na podjelu zemlje kroz nekakav navodni mirni razlaz. Zato trebamo biti jedinstveni, politički odgovorni, spremni da odgovorimo i na takve izazove. Naravno, demokratskim sredstvima, legalnim, institucionalnim djelovanjem nećemo dozvoliti da bude doveden u pitanje ustavno-pravni poredak zemlje, niti da bude ugrožen fizički opstanak našeg naroda. Što se tiče razvoja događaja, revolucija u islamskom svijetu, njih je ipak neko predvidio. Opisao ih je Alija Izetbegović daleke 1970. godine, kao da ih je gledao izbliza. I kad je na njegove spise počela da pada prašina, kad smo skoro zaboravili na njih, obrazovana, slobodarska generacija mladih Arapa je počela da kida lance diktature kao da su konci. Citiram: “Čitav muslimanski svijet nalazi se u stanju rijenja i promjena. Ma kakav bude izgledao ovaj svijet pošto ove promjene naprave prvi uzlazni krug, jedno je sigurno: to neće više biti svijet iz prve polovine ovog vijeka. Epoha pasivnosti i mirovanja prošla je zauvijek... Jer jedan svijet sa 700 miliona ljudi (prije 40 godina bilo je skoro duplo manje muslimana nego danas) i sa ogromnim prirodnim izvorima i na geografskoj poziciji prvog reda, koji je nasljednik kolosalnih kulturnih i političkih tradicija i koji je nosilac žive islamske misije, taj svijet ne može još dugo ostati u položaju najamnika. Ne postoji sila koja bi mogla spriječiti novu muslimansku generaciju da ne učini kraj tom nenormalnom stanju...“ Pripadamo vjeri koja će očigledno obilježiti XXI vijek. Vjeri koja će se morati suprotstaviti pohlepnom iscrpljivanju supstance ljudskog roda planete na kojoj živimo. Suprotstaviti se nasrtajima na sistem vrijednosti uspostavljen Božijom riječju i naredbom, zaustaviti raspad moralnog sistema, uništenje porodice, nestanak humanih međuljudskih odnosa. U analizama ekonomskih stručnjaka isključiva želja za materijalnim identifikuje se kao osnovni uzrok globalne krize koja počinje da trese čitav svijet. Ugledni sociolozi pozivaju na zaboravljenu međusobnu solidarnost, a ljudi širom svijeta izlaze na ulice dramatično upozoravajući na činjenicu da je sve manje pravde i perspektive u društvima u kojima žive. Pripadamo malom ali ponosnom bošnjačkom narodu. Malom po broju, velikom po hrabrosti, po opredjeljenjima i izborima koje je učinio na nedavnim historijskim raspućima. Opredijelio se za slobodu, i za neravnopravnu borbu koju je ta sloboda zahtijevala. I opredijelio se za  vjeru, za uzbrdicu, kada je lakše bilo krenuti nizbrdicom. Historijski teret nije slomio kičmu bošnjačkom narodu, ojačao ga je. Pripadamo tom dobrom narodu i imamo obavezu prema njemu. Svi mi koji možemo ojačati i konsolidovati Bošnjake, imamo obavezu, prije svega, ojačati sebe. Ojačati se međusobnom slogom, poštovanjem, saradnjom, ali i stalnim osposobljavanjem, usavršavanjem i sticanjem novih znanja. Duhovni, a time i fizički ostanak i napredak Bošnjaka u vremenu koje dolazi, je neostvariv bez snažne mreže dobro obrazovanih vjeroučitelja. Zato je neophodno da posao koji obavljate shvatite prije svega kao misiju, a tek zatim kao zvanje. Cijenjeni vjeroučitelji, želim vam uspjeh u radu Kongresa, Božiju pomoć i uspjeh u plemenitom poslu i misiji koju ste odbrali i kojoj ste se posvetili. U ljudskom i političkom kapacitetu ću uvijek biti uz vas, otvarati prostor za vaše djelovanje i štiti ga od pritisaka onih koji ne razumiju, ili ne žele da razumiju nezamjenjivu ulogu vjere i duhovnosti u vremenu koje dolazi. Selam i svako dobro!