01. Sep. 2011.
Ne slažem se s Izvještajem Islamske zajednice, jer nije svaka kritika islamofobija

Izetbegović u intervju-u za ‘Dane’ govori o saradnji s Josipovićem i Tadićem, politici BiH prema Palestini i Libiji, pitanju Bošnjaka u Sandžaku, odnosima unutar SDA. Odgovara zašto je podržao reisa Cerića nakon što je pisao Predsjedništvu BiH, ali se ne slaže s Izvještajem IZ, jer nije svaka kritika islamofobija

 

Gospodine Izetbegoviću, prije nekoliko dana je Nebojša Radmanović, član Predsjedništva BiH iz Republike Srpske, izjavio da bi predstavnici pobjedničkih političkih partija mogli (opet) započeti razgovore o formiranju Vijeća ministara. Mislite li da bi BiH napokon u septembru mogla dobiti državnu vladu?

Bio bih sretan da se to dogodi. Ipak, nismo svi jednako krivi što se to do sada nije desilo. Siguran sam da je do SDA, da ne bismo dočekali septembar bez državne vlasti. I dalje sve činimo da se taj proces ubrza i završi, ali ovo je prvenstveno odgovornost izbornih pobjednika Lagumdžije i Dodika.

 

Činjenica je da su najzategnutiji odnosi, kada je u pitanju formiranje Vijeća ministara, upravo između političkih lidera SDP-a Lagumdžije i SNSD-a Dodika. Pokušaje Tihića da to izbalansira mnogi (pa čak i iz same SDA) označavaju kao nepotrebne ustupke. Stoje li optužbe da se SDA “utopila” u SDP i da zarad komadića vlasti pristaje na sve Lagumdžijine zahtjeve?

Ne igra SDA konstruktivnu ulogu zarad komadića vlasti, već zarad stabilnosti i budućnosti zemlje. Mi ne pristajemo na sve Lagumdžijine zahtjeve, već dopuštamo da SDP ostvari mandat koji mu je narod povjerio – osam godina su pričali kako je koalicija SDA-SNSD-HDZ nemoguća i neodrživa misija, da oni mogu puno bolje, i uvjerili su narod, i sad imaju šansu da se pokažu i dokažu. Mi im u tome nećemo smetati, dapače, podržat ćemo sve što bi moglo voditi rješenju i boljitku. SDP je pobijedio na izborima, dobio mandat, ovo je njihovo vrijeme, neka ispišu svoju zadaću pa će je narod ocijeniti.

 

Radmanović je izjavio kako su stavovi predsjednika SDA Sulejmena Tihića da podjela ministarskih funkcija treba da bude pet plus pet (pet Srba iz RS-a i Hrvata iz Federacije, i pet iz SDP-a i SDA) antidejtonski, naglašavajući da takvo Vijeće ministara nikada neće biti formirano. Mogu li političke stranke nakon ovolike pauze same formirati Vijeće bez uključivanja predstavnika međunarodne zajednice?

Ne mogu komentirati stavove svoje strane dok su pregovori i dogovori u toku. Ponekad se traži nešto što je realno, ponekad se kreće sa ambicioznijih pregovaračkih pozicija. A što se tiče bh. političkih stranaka, one mogu sve, i dobro i loše. Volio bih da nas ovaj put iznenade naglim, pozitivnim raspletom. Politika je stvar interesa, a interes svih je da se formira novo Vijeće ministara, da se stvari pokrenu sa mrtve tačke, da ne propustimo povoljne aranžmane sa IPA fondovima i slično.

 

Nakon smjene u sarajevskom Kantonalnom odboru, koji je Vama davao najveću podršku na posljednjem Kongresu SDA, kada ste se kandidirali za predsjednika Stranke, mnogi su očekivali Vašu reakciju, ali je izostala. Da li je to poštivanje hijerarhije i slaganje s odlukama Centrale ili, kako su neki prokomentirali, izostanak podrške onima koji su bili uz Vas?

Nije izostala moja reakcija, pokušao sam sačuvati Šetu od smjene, ali ostao sam usamljen u tom pokušaju. Inače, što se tiče podrške sarajevskog Kantonalnog odbora na prošlom Kongresu SDA, ona je bila podijeljena. Neki su podržavali mene, neki Tihića, a neki i Terzića.

 

Kako biste ocijenili rad SDA nakon posljednjeg Kongresa u kontekstu (prije svega) unutarnjih odnosa?

Čak i naši politički oponenti priznaju da je SDA i prije, i tokom, i poslije Kongresa pokazala zavidan demokratski kapacitet. Istina jeste da je pukotina koja je nastala nakon Kongresa bila dublja nego što sam mogao prognozirati. Ljudi su se bili podijelili po linijama podrške Tihiću i meni. Ipak, našli smo dovoljno mudrosti da to zaustavimo, a zatim i da mojom kandidaturom za člana Predsjedništva BiH dodatno konsolidiramo stranku.

 

I Vas, kao i Tihića, optužuju da ste previše umjereni i popustljivi. Može li BiH napredovati (u regiji) bez suradnje sa zemljama okruženja pa ako to znači i neke političke ustupke i do koje granice oni mogu ići, s obzirom na krvavu prošlost na ovim prostorima i još brojna neriješena pitanja – od priznavanja odgovornosti Srbije i Hrvatske u ratu u BiH, do genocida koji se desio?

Do sada nismo napravili nikakve ustupke. Uostalom, kakvi su nam ustupci uopće i traženi? I šta znači biti previše umjeren, popustljiv? Šta je to bošnjačka strana dala bilo kome, a što nije trebalo dati? Sve što sam dao je pružena ruka i pristojan odnos prema zvaničnim predstavnicima susjednih zemalja. Ja se trudim da ostvarim dijalog u zemljama u regiji i ne vidim šta je alternativa tome. Bošnjaci moraju naći Srbe i Hrvate, u zemlji i regiji, sa kojima mogu normalno živjeti i graditi bolju budućnost. Mislim da Boris Tadić i Ivo Josipović itekako spadaju u takve. I ako je neko pravio ustupke i rizične akte, onda je to bio Boris Tadić. Uhapsio je Karadžića, Mladića, Hadžića i time žestoko izazvao radikalni dio Srbije. Pored toga, na moj prijedlog je dao nalog da se hitno uspostavi malogranični prelaz kako bi Bošnjaci iz Janje mogli koristiti hiljade duluma zemlje koja se nalazi sa druge strane Drine, nakon četiri godine je pokrenuo implementaciju sporazuma o sukcesiji imovine bivše SFRJ, pa smo preuzeli rezidenciju u Budimpešti i Washingtonu, a u roku od godinu dana ćemo preuzeti još niz objekata u ukupnoj vrijednosti od preko 12 miliona dolara. Sve ovo je rezultat boljih odnosa između Sarajeva i Beograda. I sve ovo je na liniji interesa Bošnjaka.

 

Slažete li se i sa tvrdnjama koje su dolazile iz Srbije, prvenstveno od predsjednika Tadića, nakon hapšenja Ratka Mladića da će to dovesti do pomirenja u regiji, odnosno boljim odnosima između BiH i Srbije?

To će sigurno otvoriti put ka boljim odnosima, ali za pravo pomirenje će trebati još puno toga. Srbijanska javnost će se morati konkretnije i iskrenije suočiti sa onim što se dešavalo u regiji prije dvije decenije i sa ulogom Srbije vođene Miloševićevim režimom u tim zlim vremenima.

 

Prema podacima kojima raspolažete da li planirate u Vašem mandatu pokrenuti pitanje revizije presude pred ICJ u tužbi BiH protiv Srbije?

Na samom početku mandata obavio sam razgovore i konsultacije sa svim akterima bitnim za pokretanje revizije. Očekujemo da će procesi Perišiću, Karadžiću i Mladiću donijeti nova saznanja na bazi kojih bi se mogla pokrenuti revizija. Većina tih procesa je u toku, ili je tek počela, tako da je rano za prognoze.

 

Iz Radmanovićevog i Komšićevog kabineta najavljuju gašenje svojih ureda za odnose sa Haškim tribunalom. Da li je potreban Ured bošnjačkog oficira za vezu s Haškim tribunalom, ako se zna da su u toku dva velika i značajna suđenja, Karadžiću i Mladiću u kojima se dokazuje genocid u BiH i 1992. i 1995. što može biti presudno za utvrđivanje činjenica o onome što se desilo tokom rata u BiH. Kakav je Vaš stav o tome?

Rano je za gašenje Ureda bošnjačkog oficira za vezu, pravi posao je još uvijek pred nama. Dolazilo je u obzir, zbog visokih troškova smještaja ureda u Haagu, isti premjestiti u Sarajevo, ali sumnjam da ćemo to učiniti. Mada se dokumenti prikupljaju na terenu, većinom u BiH, dnevni kontakt i prisustvo u Haagu su vjerovatno nezamjenjivi. Ovih dana intenzivno radimo na analizi koja prethodi odluci. Vjerovatnije je da ćemo Ured zadržati do daljnjeg u Haagu.

 

Hoće li BiH podržati nezavisnost Palestine s obzirom da ste Vi, nakon posjete Mahmuda Abbasa, palestinskog predsjednika, iznijeli stav da podržavate prestanak izraelske okupacije i međunarodno priznanje nezavisne države Palestine, u okviru granica koje su postojale prije izraelske okupacije 1967., a Radmanović tvrdi da je Abbas dobio podršku za mir, a ne za nezavisnost?

Krajnje je vrijeme da se nasilje nad Palestincima zaustavi. Palestinaca ima više nego nas Bosanaca i Hercegovaca, a Izrael ih je zbio na površinu osam puta manju od BiH! I na tim komadićima zemlje nastavlja da ih maltretira, ubija, da gradi jevrejska naselja i nastoji da im i to s vremenom otme. Šta znači podržati mir, a ne podržati i nezavisnost? Sve rezolucije UN-a koje su se odnosile na prekid vatre, na prestanak ekspanzije Izraela, svi mirovni ugovori su izigrani. Osnovni osjećaj za pravdu i humanost svakog od nas obavezuje da stanemo uz miroljubivog predsjednika Abbasa. On neće ići u radikalne avanture. Uostalom, nezavisna Palestina i definitivno rješenje palestinskog pitanja je potrebno i Izraelu. Možda i više nego Palestincima koji skoro da nemaju više šta izgubiti. Muslimanski narodi kojim je okružen jačaju, rastu, obrazuju se, sazrijevaju. Nastavak nasilja nad Palestincima može samo radikalizirati mase u islamskim zemljama koje ga okružuju. Vrijeme ne radi za Izrael.

 

Iz Libije se informacije smjenjuju iz sata u sat, ali je po svemu sudeći kraj vladavine Moamera Gadafija. BiH je podržala Rezoluciju koja je omogućila pad režima u Libiji, ali da li je bilo pokušaja da se stupi u kontakt sa privremenom vladom u Bengaziju. Stiče se utisak da je rezolucija podržana samo zato što su to tražile SAD?

Moj kabinet je stupio u kontakt sa Bengazijem, ali nismo to objelodanili jer bi ugrozili ambasadu u Tripoliju, ljudske živote, imovinu naših firmi u dijelu Libije pod kontrolom Gadafijevih pristaša. A što se tiče stavova kabineta bošnjačkog člana Predsjedništva, oni će uvijek biti uz žrtve nasilja, zvali sa oni Libijci, Palestinci ili Sirijci. Amerikanci su naši prijatelji i većinom se naši stavovi podudaraju sa njihovim, jer se naši principi većinom podudaraju sa njihovim. Većinom, ali ne uvijek.

 

Radmanović je prije nekoliko dana žestoko reagirao na pismo koje je njegovom kabinetu uputio reis Mustafa Cerić optužujući ga da je ono vrsta pripreme za rat. Iz Vašeg kabineta je tim povodom izdato saopćenje kojim podržavate reisa iako su neki, kao Dnevni avaz, to drugačije prezentirali čak pokušavajući da Vas konfrontiraju sa reisom.

Podržao sam reisovo pismo, javno izrazio razumijevanje za njegovu zabrinutost. Miloradu Dodiku se mora s vremena na vrijeme odgovoriti, ali to se ne smije pretvoriti u svakodnevno politikantsko prepucavanje. Uostalom, i na javnim nastupima i na sastancima sa domaćim i stranim zvaničnicima i ja, i stranka kojoj pripadam, jasno i nedvosmisleno odbacujemo Dodikove stavove i upozoravamo na prave motive necivilizirane i uvredljive retorike. Cilj je fokus javnosti pomjeriti od pravih problema u zemlji, naročito u manjem entitetu, a to su nezaposlenost, siromaštvo, korupcija, svakodnevni štrajkovi, neispunjena obećanja i propale investicije. Pravi odgovor nije pristajanje na svađu i galamu, već uporan, strpljiv rad, korištenje pravnih mehanizama poput Ustavnog suda. Sulejman Tihić i ja smo u posljednjim mjesecima pokrenuli tri apelacije pred Ustavnim sudom čiji cilj je da onemoguće gubitak državljanstva i otimačinu imovine ljudi koji su silom prilika napustili Bosnu i Hercegovinu.

 

Je li zaista ugroženo bošnjačko nacionalno pitanje i jesu li Bošnjaci ugroženi u Bosni i Hercegovini?

Kako gdje. U Sarajevu nisu, a diljem RS-a jesu. Pa i u dijelovima Federacije BiH gdje lokalni HDZ i dalje održava rasistički princip o dvije škole pod jednim krovom i čini sve da zaustavi izgradnju džamija. Ono što posebno zabrinjava jesu fizički napadi na imame i povratnike u RS i izostanak reakcije policije i pravosudnih organa. Reforma policije, koja je zbog nerealnih ciljeva nekih bošnjačkih pregovarača propala, trebala je definitivno da riješi ovakve stvari. Sastav policije je trebao biti nacionalno izbalansiran, a budžet za čitavu strukturu je trebao biti na državnom nivou. Da su Bogdom poslušali nas “umjerene i popustljive”.

 

O izvještaju IZ-a

 

Nije svaka kritika islamofobijaU izvještaju o islamofobiji, promoviranom u Rijasetu islamske zajednice, decidno se navode imena i prezimena onih za koje je Rijaset “istraživanjem” utvrdio da su islamofobi. Kako biste prokomentirali taj Izvještaj s obzirom da su mnogi primjeri koji su navedeni samo kritika Islamskoj zajednici zbog mnogih pogrešnih poteza, a IZ BiH optužuje za islamofobiju policijsko-sigurnosne agencije i druge državne institucije, političare, medije…?

Za izvještaj sam saznao iz medija. A islamofobije i globalno, a i u BiH očigledno ima. Naročito je teško Bošnjacima povratnicima u RS. Naravno, ne može se sve, svaka kritika, podvesti pod islamofobiju. Lista onih koji su ubačeni u koš islomofoba je očigledno preširoka, što dodatno komplicira stvari. Mislim da se na taj način stvar razvodnjava, da se gubi oštrica u borbi protiv te opasne pojave.

 

Pitanje Bošnjaka Sandžaka

 

Realan program, a ne spisak neostvarenih želja Nedavno ste bili izloženi napadima sandžačkog muftije Zukorlića. Odgovorili ste šta mislite o tome, no puno se govori o položaju Bošnjaka u Srbiji. Postoje li razmišljanja da bi se BiH mogla uključiti u to na način kako je to uradila Srbija usvajanjem Zakona o dijaspori, ili državne Strategije očuvanja i jačanja odnosa matične države, dijaspore i Srba u regiji?

U kabinetu sam angažovao savjetnika isključivo za pitanja Bošnjaka u dijaspori i u RS-u. I dr. Edin Ramić i ja smo u intenzivnim kontaktima sa predstavnicima Bošnjaka Srbije i, naročito, Sandžaka. Kontaktiramo sa svim predstavnicima, bez obzira na njihova rivalstva i pojedine neodmjerene reakcije. Predstavnici Sandžaka moraju ostvariti slogu i izraditi realan program mjera koji će kroz vrijeme omogućiti njihovu ravnopravnost u Srbiji. Samo realan plan, ne spisak neostvarivih želja, ima šansu da uz podršku Sarajeva i Ankare, dobije i podršku Beograda. Općenito, Bosna i Hercegovina treba donijeti zakone i strategiju, uspostaviti ministarstvo koje će se baviti dijasporom. Problem dijaspore je i izraženiji u BiH nego u Srbiji i Hrvatskoj, a oni sistematičnije rade na njegovom rješavanju.

 

(DANI, august 2011.)