22. Dec. 2017.
Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović, intervju za magazin „Stav“ (decembar, 2017.)

Šta se tačno događa u Vama dok traje press konferencija u Beogradu koju uz Aleksandra Vučića vodi trenutno predsjedavajući Predsjedništva BiH Dragan Čović? Jeste li spontano reagirali ili ste se na to ranije odlučili? Smatrate li da ste prekršili protokol i izazvali diplomatski skandal, kako neki tvrde?

- Nije diplomatski skandal zastupati i braniti suverene interese i prava svoje države u vanjskoj politici. Skandal je vođenje vanjske politike svoje države prepustiti nekoj drugoj državi, u ovom konkretnom slučaju Srbiji. Takva predaja suvereniteta svoje države drugoj državi duboko je ponižavajuća. Mladen Ivanić je i direktno ponižen, jer je Vučić na konfrerenciji za novinare podcrtao kako se o priznanju Kosova „neće pitati srpski član Predsjedništva BiH, već Srbija“. Drugim rječima, stav Srba u BiH i njihovih izabranih predstavnika u institucijama BiH uopšte nije relevantan pri donošenju vanjskopolitičkih odluka.  Dragan Čović je na zvaničnom sastanku delegacija Bosne i Hercegovina i Srbije iznosio stav da će Bosna i Hercegovine „pratiti“ stav Srbije o Kosovu. Ja sam ga odmah demantovao i rekao da će se vanjska politika voditi u Sarajevu i da će vanjskopolitičke odluke donositi Predsjedništvo BiH, a zatim sam ga ponovo upozorio da na konferenciji za novinare ne iznosi takav stav u ime Predsjedništva BiH. Nisam vjerovao da će se Čović ignorisati moja upozorenja, tako da je moja reakcija na konferenciji za novinare bila nužna.

Šta treba značiti kada Aleksandar Vučić za Dragana Čovića kaže da mu je lični prijatelj, a Čović mu uzvraća to prijateljstvo nazivajući ga Aco. Je li to dobro ili loše za Bosnu i Hercegovinu?

- Zavisi od namjera koje Dragan Čović i Aleksandar Vučić imaju prema Bosni i Hercegovini. Čović tvrdi da je BiH njegova jedina domovina koju niko ne voli više od njega i koju kani unaprijediti i pozitivno reformisati, Vučić redovno potvrđuje svoju posvećenost dobrim odnosima sa BiH i njenom teritorijalnom integritetu. Nadajmo se da će ove njihove lijepe riječi pratiti i konkretna lijepa djela.

Zanimljivo da na press konferenciji nismo čuli ništa o haškim presudama. Je li uopće bilo riječi o njima u Beogradu?

- Tete-a-tete sastanak je potrajao skoro sat i pol, zvanični sastanak delegacija BiH i Srbije samo dvadesetak minuta i sve vrijeme u fokusu su bile dvije teme – Ugovor o granici i trasa autoputa Sarajevo-Beograd. Pitanje odnosa BiH prema priznanju Kosovu je tretirano par minuta, ali je na konferenciji za štampu dobilo najveću pažnju.

Osim događaja na press konferenciji, u kakvom je tonu prošao ostatak Vašeg posjeta Beogradu, koji je u tom trenutku oblijepljen plakatima podrške ratnom zločincu Ratku Mladiću? Uz to, Vi dolazite u zemlju u kojoj Vas danima na naslovnicama dnevnih novina bestijalno optužuju da biste “opet željeli klati”.

- Za politiku treba imati „stomak“, zadržati osmijeh i kad vam nije do toga. Meni je cilj popraviti odnose sa Srbijom, riješiti otvorena pitanja, i pri tom odbraniti suverene interese, prava, dignitet i ravnopravnost BiH. Ne možete to postići ako se ne komunicira, ako se stalno odlažu posjete. Treba da jedni druge saslušamo, da se često razgovara, da se uklone predrasude i pogrešne percepcije, definiše prostor za sporazum i kompromis. Ali mora se pokazati i gdje su granice, dokle se može ići. Svima koji misli da su Bošnjaci stisnuti između dvije jače strane, da će morati zbog toga u nečemu popuste, mora biti jasno da to neće ići tako. Moja posjeta Beogradu, i ova i ona u vrijeme Nikolića, je to potvrdila. Što se tiče atmosfere na večeri i sastancima, mora se priznati da je Vučić bio odličan domaćin, i trudio se da iznađe rješenja za otvorena pitanja, naravno onako kako on to vidi i doživljava, i onako kako je to u najboljem interesu Srbije. Za njegovu izjavu o definisanju stavova BiH o Kosovu je u najvećoj mjeri odgovoran Dragan Čović, jer je upravo on to tako, na moje čuđenje, ponudio.

Neko je ustvrdio da je Vučić lider u regionu, ako ništa onda zato što jedini on može okupiti tročlano Predsjedništvo BiH. Želim reći da je evidentno da se Vučića želi predstaviti kao regionalnog pomiritelja, dok Vas srpski mediji i političari doslovno sataniziraju. Zašto to rade?

- Zato što nekima u Srbiji i Bosni i Hercegovini očigledno treba izmišljeni neprijatelj kako bi radikalizirali vlastiti narod, ubijedili ga da je ugrožen, pravili deklaracije o tome. A onda s te pozicije, i uz takav pritisak, vodili politiku spram drugih.

Smije li Bosna i Hercegovina i pod kakvim okolnostima dopustiti prelazak Srbije na lijevu obalu Drine, kako to u vezi s utvrđivanjem granica i zamjenom teritorija predlaže Srbija, odnosno treba li Bosna i Hercegovina ulaziti u mijenjanje takozvanih avnojevskih granica, odnosno stanja u kojem je 1992. međunarodno priznata? Šta je dogovoreno u vezi s granicama prilikom Vučićeve posjete Sarajevu u septembru ove godine?

- Državna granica između BiH i Republike Srbije postoji, utvrđena je i neupitna. To je granica kakva je bila na dan uzajamnog međusobnog priznanja Bosne i Hercegovine i Savezne Republike Jugoslavije, u skladu sa članom 10 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. Prema Mišljenju broj 3 Badinterove komisije, koje ima snagu međunarodne presude i koje je dio međunarodnog javnog prava, administrativna linija razgraničenja između SR Srbije i SR Bosne i Hercegovine ima se smatrati međunarodnom granicom, i to je granica u okviru koje je Bosna i Hercegovina međunarodno priznata i u okviru koje je u Dejtonskom mirovnom sporazumu potpisala uzajamno priznanje sa SR Jugoslavijom. Srbija do sada nije pokazala spremnost da se ta međunarodno priznata granična linija između dviju država precizno demarkira na mapama koje bi bile sastavni dio Ugovora o državnoj granici. Razlog nespremnosti Srbije da potpiše takav ugovor je sporno pitanje korištenja energetskih i saobraćajnih objekata koje postojeća državna granična linija presjeca i radi kojih Srbija traži izmjene te granične linije. Postoje suprotstavljene tvrdnje o načinu i izvorima kojima je finansirana gradnja hidroelektrana Zvornik i Bajina Bašta. Bosna i Hercegovina i Srbija treba da, na principima pravičnosti, dogovorno rješe sporna pitanja u pogledu učešća u pravima i obavezama vezano za sve nekretnine i nepokretne energetske, infrastrukturne i druge objekte koji se nalaze uporedo u obje države. Tu prvenstveno mislim na pravično učešće BiH u koristima HE Zvornik i HE Bajina Bašta i na prava lokalnih zajednica u BiH duž rijeke Drine na naknadu štete za potopljeno zemljište koje je rezultat rada HE Zvornik i HE Bajina Bašta, a sve to na temelju i u skladu sa raspoloživom dokumentacijom i ranijim dogovorima, propisima i pravnim režimima iz bivše SFRJ. Otvorena pitanja duž državne granice mogu se dogovorno riješiti bez ikakve razmjene teritorije, na principima prekogranične saradnje, koristeći posebne mehanizme i režime u pograničnim regionima od posebnog interesa za obje države, koji su dobro poznati u međunarodnoj praksi i uspješno se primjenjuju između nekoliko članica Europske unije, uključujući slobodan promet ljudi, roba i usluga u pograničnim regionima, slobodan pristup organima i institucijama obje države za stanovništvo u pograničnim regionima, te slobodno obavljanje radova na postrojenjima i drugim nepokretnim i pokretnim objektima u pograničnim regionima.

Kada govorimo o odnosu Bosne i Hercegovine sa Srbijom i Hrvatskom, šta se nameću kao otvorena pitanja?

- Ugovori o granicama, imovina koja se ne vraća 22 godine iza rata bh. kompanijama, resursi poput vode iz Drine ili Buškog jezera koje susjedi koriste a ne plaćaju nam naknadu,  zatvaranje pristupa BiH otvorenom moru protivno međunarodnom pravu i još niz drugih pitanja. Za mene je izvanredno važan i odnos susjednih zemalja prema ratnim dešavanjima u Bosni i Hercegovini, žrtvama ratnih zločina, zločincima i poštivanju presuda međunarodnih sudova. Negiranje genocida, negiranje udruženih zločinačkih poduhvata, glorifikovanje i audijencije za presuđene ratne zločince može nanijeti veću štetu odnosima sa Srbijom i Hrvatskom od, na primjer, pitanja povrata imovine.

Postoje li u Bosni i Hercegovini paravojne formacije? Pitam Vas ovo prije svega s obzirom na tvrdnje hrvatskih zvaničnika o postojanju 10.000 radikala, dok srpski mediji tvrde da ih je 9.000 hiljada obučenih pod Vašim vodstvom.

- Ne postoje, ali nažalost postoji tendencija da ih se izmišlja. Na taj način se bošnjačka i bosanskohercegovačka politika pokušava staviti u defanzivu, animiraju se vlastite radikalne i desničarske snage. Sve u svemu – ništa dobro se ne krije iza takvih konstrukcija i neistina.

Imate li informacije o srpskim paravojnim formacijama i naouružavanju Srba?

- Izmjenama Zakona o policiji u entitetu RS iz 2016. stvoren je prostor za provođenje mandata koji pripadaju državnim institucijama OSA-i i SIPA-i.  Ukoliko se usvoje nove izmjene kojima će se formirati i rezervne snage policije i nastave velika ulaganja u naoružanje i opremu entitetskog MUP-a, sve će ukazivati na stvaranje nukleusa paravojske. Broj kleronacionalističkih i ekstremističkih organizacija u entitetu RS raste i neistine koje se šire o meni i nekakvim bošnjačkim paravojskama, koristeći se matricom straha, služe upravo za animaciju i pojačavanje ovih trendova i omasovljavanje takvih organizacija.

Nakon presude šestorki u Hagu poslali ste vrlo pomirljive i odmjerene poruke s obzirom na pravorijek haškog tribunala. Govorili ste o dvojakoj politici Hrvatske prema Bosni i Hercegovini. Možete li nam to dodatno pojasniti, a tiče se i Vaših saznanja o genezi sukoba između HVO-a i Armije RBIH?

- Hrvatska politika je zaista imala dvije dimenzije, dva lica. Kod Hrvata je uvijek postojao dobronamjeran, istinoljubiv, demokratski  potencijal koji je nadjačavao radikalne snage koje su inicirale sukob sa Bošnjacima. Taj potencijal trebamo ohrabriti, jer bez njega nema istinskog pomirenja i saradnje Bošnjaka i Hrvata, odnosno Hrvatske i Bosne i Hercegovine. A što se tiče geneze sukoba sa HVO-om, ja je se sjećam od dana do dana, od događaja do događaja, jer je bila veoma bolna i štetna po odbranu BiH. Radikalnim snagama u Hrvatskoj i u HVO-u nije odgovaralo jačanje Armije RBiH, pokušavali su nas „dozirati“ propuštanjem tek dijela potrebne vojne logistike, tako da se možemo u izvjesnoj mjeri odupirati Mladićevoj vojsci, ali ne i rasti i izaći iz defanzive. Zaustavljanje dvaju konvoja naoružanja za Armiju RBiH upućena u proljeće 1993. su «dolila ulje na vatru». Prvi je prošao kroz Hrvatsku, zadržan je kod Ljubuškog, stajao tamo preko mjesec dana, a onda je HVO napao Prozor i prisvojio kompletan konvoj pod optužbom da smo mi bili napadači. Zatim smo dobili obećanja iz Zagreba da će drugi konvoj proći, dovezli ga do Ljubuškog, zaustavljen je ponovo preko mjesec dana, a onda je uslijedio napad HVO-a u Mostaru, pa su prisvojili i drugi konvoj. Nakon toga je krenuo otvoreni rat jedinica Armije RBiH i HVO i trajao do postizanja Washingtonskog sporazuma. Ovaj sporazum je ustvari bio ta  prevaga o kojoj govorim, prevaga civiliziranih i dobronamjernih snaga u Hrvatskoj nad retrogradnim i radikalnim.

 

 

Može li Slobodan Praljak biti nevin, kako tvrdi hrvatska politika?

- Ne može. Preozbiljan sud je Haški tribunal da bi izricao neutemeljene presude. Praljak je komandovao napadima na muslimanska bošnjačka mjesta, od Mostara, preko Prozora, do Vareša. Užasni zločini su počinjeni nad civilima, Praljak je znao za njih, nikoga nije procesurirao, samo je nastavljao dalje. Neki od najperverznijih zločina u ovom ratu su počinjeni pod komandom Praljka, priznavao ih on ili ne. Treba pitati logoraše iz Dretelja i Heliodroma, ili djevojke iz Lapsunja,  kakve su zločine vidjeli i pretrpili od snaga kojim je komandovao Praljak. Treba pročitati te stranice iz presude koje govore o zločinima nad ženama Lapsunja. Ali sebična nacionalistička politika je potpuno izgubila iz vida žrtve, obične male ljude, civile, žene. Nevažne su joj izgleda, kao što su bile nevažne i 1993.

Koje su opasnosti negiranja Udruženog zločinačkog poduhvata i slavljenja lika i djela jednog osuđenog ratnog zločinca? Hrvatska politika je čak izrekla da je haška presuda ustvari štetna za proces pomirenja.

- Hrvatska vladajuća politika, i u Hrvatskoj i u BiH je reagovala na taj način da bi zadovoljila svoju javnost, a ponajviše svoje glasače, i barem virtualno relativizirala efekte UZP-a koje ima na vratu. A zatim će to negiranje gubiti dah, prvo u Hrvatskoj a zatim i u BiH. Ne može Hrvatska biti dijelom civiliziranog svijeta i negirati presude Haškog tribunala, suda ustanovljenog od strane Vijeća sigurnosti UN. Hrvatska će morati prihvatiti presude Haškog tribunala, jer to joj je, kao i Bosni i Hercegovini, državna obaveza kao članici Ujedinjenih nacija.

Negiranja zločina i slavljenja zločinaca nosi ogromnu opasnost indoktrinacije i trovanja mladih ljudi, a time i opasnost ponavljanja konflikata. Ako mladu generaciju podučavate da je Mladić heroj, onda to znači da ta generacija treba nastaviti sa njegovim „herojstvima“. Ako hrvatska omladina rođena nakon rata povjeruje da je UZP Prlića i Praljka bio spas za Hrvate u Bosni i Hercegovini, kako to predstavljaju hrvatski političari, onda ne treba čuditi ako se u budućnosti pokuša nastaviti sa njim.

Može li se uopće spriječiti slavljenje zločinačke politike dok istodobno hrvatska predsjednica šalje poruke da se Bosni i Hercegovini mora pomoći u emancipaciji. Od čega?

- Svako treba počistiti u svom dvorištu, prvo emancipirati sebe. Kad je Hrvatska u pitanju, to znači da se treba suočiti sa prošlošću, prihvatiti je, i prihvatiti Bosnu i Hercegovinu za ravnopravnog partnera.

Zaključno s posljednjim haškim presudama ponovo se pokušava proturiti teza da “stranci podržavaju Bošnjake”. Koga podržava međunarodna zajednica?

- Tezu da stranci podržavaju „bošnjačku politiku“ je plasirao Dodik ali je ovih dana slušam na zvaničnim sastancima sa predstavnicima EU i SAD i od strane Dragana Čovića. Na tim sastancima sam rekao da međunarodna zajednica ne podržava bošnjačku, nego vlastitu politiku i interese. Bošnjačka politika se očigledno skoro u potpunosti poklapa sa politikom i interesima EU i SAD.

Čović i Dodik kontinuirano napadaju stranu komponentnu u Bosni i Hercegovini, uz Haški tribunal osporavaju se i strane sudije u Ustavnom sudu, ali i OHR. Zašto to rade?

- Čović ne osporava OHR, ali se osporavanjem presude Haškog tribunala upustio u rizičnu, pa i protivzakonitu radnju. Dodik ustvari predvodi napad na međunarodne mandate, institucije i predstavnike u BiH koji mu svojom nepristrašnošću i profesionalnošću smetaju u postizanju neustavnih i antidejtonskih političkih ciljeva. Tijesno je Dodiku sa svim tim međunarodnim mandatima i predstavnicima koji brane Dejtonski mirovni sporazum, Ustav BiH, vladavinu zakona, a time i suverenitet i teritorijalni integritet BiH. I nastaviće se napad na međunarodnu zajednicu, na bh. pravosuđe, OSA-u, SIPA-u, a naročito na OHR, jer tamo je onaj prijeteći mehanizam koji se zove Bonske ovlasti, I svako ko se pridruži tim napadima nije prijatelj ove zemlje i mira u njoj.

 

 

 

Srpsko-hrvatske koalicije, dogovori i sporazumi koji su isključivali Bošnjake nikada u povijesti nisu bile dobri za Bosnu i Hercegovinu, u konačnici ni za jedan od njenih naroda, ni Sporazum Cvetković-Maček, ni dogovor između Miloševića i Tuđmana, odnosno Karadžića i Bobana.  Kako gledate na političku osovinu Čović-Dodik koja je otvoreno na djelu? Koliko je to opasno za Bosnu i Hercegovinu i koliko to šteti vladajućoj koaliciji na razini države gdje u Vijeću ministara s Čovićevim HDZ-om sjede direktni protivnici i opozicija Dodikovoj politici? Nije li to paradoksalno?

- Čović sjedi na dvije stolice. Sa nama je u realnoj koaliciji, sa Dodikom u virtualnoj. To je tako jer Hrvati uglavnom žive sa Bošnjacima, a u entitetu RS kojim upravlja Dodik odavno ih praktično nema.  Dijeliti vlast, životni prostor, ekonomiju sa Bošnjacima se ustvari itekako isplati Hrvatima, sasvim solidno prolaze u tim podjelama kolača. Koketiranje sa Dodikom služi u svrhu pritiska na nas, da se nešto tim pritiskom dodatno dobije. Od Dodika se ništa realno ne može ni dobiti, jer je on od Hrvata odavno uzeo sve. Prije ili kasnije Čović i HDZ, ili neki drugi hrvatski predstavnici, će se ostaviti te politike koja s razlogom, i sve više, nervira Bošnjake.

Koga mogu tužiti žrtve UZP-a?

- Imamo novu situaciju na koju ja trenutačno nemam potpuno precizan odgovor. Pravni eksperti će procijeniti koga se može tužiti. U svakom slučaju, pomoći ćemo žrtvama finansijski i pravno da tuže sve odgovorne aktere. Kad je u pitanju entitet RS, vlast u tom entitetu sama sebe izlaže tužbama, jer proslavama 9. januara, datuma  kad je 1992. formirana srpska paradžava preuzima kompletnu hipoteku udruženog zločinačkog poduhvata predvođenog Karadžićem i Mladićem.

Šta Vi mislite o zahtjevima da se vrate nadležnosti prenesene s entiteta na državu?

- Nema nikakvih vraćanja, to je neozbiljna ideja, i svjesni su toga i oni koji je predlažu. Dejtonski sporazum je u jednoj od svojih klauzula predvidio dobrovoljni prijenos nadležnosti, i tako je i bilo, glasao je za njih i Dodik i SNSD.

 

Šta mislite o zahtjevima da se vratimo na izvorni Dayton i Washingtonski sporazum?

- Nema vraćanja vremena ili situacija u istoriji. Ako bismo prihvatili takav „vremeplov“, trebalo bi odlučiti na koju tačku se vratiti, u koju godinu. Možda 1992. kad nije bilo entiteta u BiH, ili 1918. kad su Bošnjaci bili vlasnici miliona duluma zemlje koja im je zatim agrarnom reformom oduzeta?

Kada će SDA donijeti odluku o kandidatu za člana Predsjednistva BiH?

- U proljeće naredne godine, a najkasnije 26. maja, na dan kada obilježavamo godišnjicu osnivanja SDA.

DODATNA PITANJA:

Da li je SDA ikada pokušala predložiti zakon po kojem bi presuđenim ratnim zločincima bilo onemoguceno kandidiranje na izborima i obavljanje funkcija u izvršnoj vlasti? Kako vi osobno na to gledate?

- Bilo je takvih pokušaja, kao i pokušaja zabrane negiranja holokausta i genocida. Sve je to zaustavljeno entitetskim glasanjem parlamentaraca iz RS.

Zlatko Lagumdžija tvrdi da ste ga 2014. godine, s Tihićem i Radončićem nagovarali da pristane na podjelu Bosne. Naravno, Vi ste više puta demantirali slične tvrdnje i objede pa ne morate to ponavljati. Nas ustvari zanima šta se to po Vašem mišljenju događa sa Zlatkom Lagumdžijom?

- Lagumdžija je aktivan ovih dana. Možda se vraća u politiku pa mu trebaju jake izjave koje skreću pozornost medija i javnosti, ali ove djetinjarije sa nagovaranjem na podjelu BiH je baš bila, kako to kažu Sarajlije, „frljoka“.