20. Nov. 2017.
Uvodno obraćanje člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića na skupu „EU budućnost za Balkan“, koji se održava u Bošnjačkom institutu u Sarajevu, a u organizaciji Međunarodnog centra „Nizami Ganjavi“ i Fondacije Društva zajedničkih vrijednosti Sarajevo
U današnjem svijetu koji se brzo mijenja, države i društva nastoje postići ili sačuvati stabilnost i prosperitet, pokušavajući da iskoriste prilike koje donosi globalizacija i da istovremeno ublaže njene štetne učinke. Globalni politički i ekonomski poredak prolazi kroz dinamično restrukturiranje i preuređivanje odnosa. I mi u regiji zapadnog Balkana moramo naći svoje mjesto i ulogu u tom promjenjivom globalnom poretku.

 Dragi prijatelji,

Zahvaljujem se gospodinu Zlatku Lagumdžiji na pozivu, kao i Međunarodnom centru „Nizami Ganjavi“ i Fondaciji Društva zajedničkih vrijednosti Sarajevo za organiziranje ovog skupa.

Ovakvi forumi na kojima, kroz otvorenu i direktnu raspravu i razmjenu mišljenja, tragamo za najboljim rješenjima za izazove i probleme s kojima se suočavaju naša društva i države, od velike su vrijednosti.

U današnjem svijetu koji se brzo mijenja, države i društva nastoje postići ili sačuvati stabilnost i prosperitet, pokušavajući da iskoriste prilike koje donosi globalizacija i da istovremeno ublaže njene štetne učinke. Globalni politički i ekonomski poredak prolazi kroz dinamično restrukturiranje i preuređivanje odnosa. I mi u regiji zapadnog Balkana moramo naći svoje mjesto i ulogu u tom promjenjivom globalnom poretku.

Uvjeren sam da se budućnost Bosne i Hercegovine, kao i cijele regije zapadnog Balkana, nalazi u Evropskoj uniji. Puna integracija u EU najbolji je način za postizanje stabilnosti, sigurnosti i napretka na ovim prostorima. Alternativa ne postoji.

Sam pristupni proces je najefikasnije sredstvo za političku, društvenu i ekonomsku transformaciju naših država i društava, u cilju postizanja modernih demokratskih standarda, izgradnje konkurentne tržišne ekonomije i povećanja ekonomskog rasta i razvoja.

Dakle, nastaviti s uvođenjem standarda i vrijednosti Evropske unije kroz ambiciozne političke, društvene i ekonomske reforme koje grade bolja društva i ekonomije za sve naše građane. Raditi na povećanju ekonomske konkurentnosti, ukloniti prepreke koje sprečavaju slobodan protok ljudi, roba i kapitala na cijelom području i zajednički promovirati ekonomski potencijal naše regije. Unapređivati našu povezanost kroz zajedničke energetske i infrastrukturne projekte. Raditi na unapređenju naših obrazovnih sistema i poboljšanju prilika za mlade ljude, kako bi spriječili odliv mozgova i negativne demografske trendove.

Da bi proces proširenja imao potrebnu podršku unutar Evropske unije, mi u regiji moramo više poraditi na tome da jasnije artikuliramo koje su to konkretne koristi i vrijednosti koje integracija našeg regiona donosi Evropskoj uniji u cjelini. Jer, proces integracije je dvosmjerna ulica. Da bi postojao obostrani interes i entuzijazam, mora postojati i obostrana korist. Zato moramo raditi na tome da Evropska unija naše države i društva i njihovu integraciju prepozna kao vrijednost i korist za sebe, a ne kao izvor i generator dodatnih problema i izazova. Evropska unija već ima dovoljno svojih unutrašnjih problema i izazova i siguran sam da niko u Evropskoj uniji ne želi da integracijom naših država „uvozi“ nove konflikte i probleme u Uniju.

Suočeni smo s mnogim izazovima i imamo mnogo otvorenih pitanja, kako unutar tako i između država i društava u regiji. Politički su odnosi još uvijek jako krhki. Nivo povjerenja nije zadovoljavajući. Turbulencije se dešavaju bezmalo svakodnevno. Postići napredak nije nimalo lako, a put koji je pred nama donosi sve više izazova.

Bosna i Hercegovina nosi posebne terete i zato se kreće sporije od ostalih na putu stabilizacije i integracije. Ratna razaranja, frustracije, strahovi, nepovjerenjе se ne liječe u jednoj generaciji – DMS je kreirao odveć složenu državnu strukturu koja redovito traži formiranje koalicija od četiri ili pet partnera – izdvajanja za grupe stanovništva koje su stradale u ratu iznose preko 400 miliona eura godišnje, što je velik teret za slabašnu postratnu privredu, itd.

Mobilizacija političkih snaga koje će se oduprijeti rastućem populizmu, kao i pridobijanje naklonosti i podrške naših građana za to, nikada nije bilo teže nego što je danas. Podrška koju populisti širom zemalja članica EU, kao i u zemljama koje se nastoje pridružiti EU, dobijaju od pojedinih trećih zemalja mnogo je jača nego što je bila prije samo nekoliko godina. Njih ne zanimaju niti činjenice niti dugoročne posljedice onoga što rade po naša društva. U državama članicama EU ove snage su usmjerene protiv EU i naših zajedničkih vrijednosti. U našim državama one su usmjerene protiv toga da stignemo tamo gdje većina naših građana želi da budemo. Bitku s ovim rastućim snagama moguće je dobiti samo ako im se suprotstavimo zajedno.

Ima i vještački proizvedenih dilema. Evo, recimo, nama u Bosni i Hercegovini se često nameće jedna takva lažna dilema kada su u pitanju odnosi Bosne i Hercegovine i Turske. Odnos Turske prema Bosni i Hercegovini se uvijek fokusirao na ono što je Bosni i Hercegovini najpotrebnije – evropske i NATO integracije, popravak odnosa u regionu i na ekonomsku obnovu i investicije. Mi smo odabrali put euroatlantskih integracija i tu nema nikakve dileme. Ali, mislim da treba da budemo prijatelji i partneri sa svim državama i narodima koji se prijateljski odnose prema nama, koji nas poštuju i uvažavaju, koji nam pomažu da očuvamo i gradimo cjelovitu Bosnu i Hercegovinu i koji nas podržavaju na našem putu u EU i NATO. Koristeći se prednostima našeg geografskog, geopolitičkog i geoekonomskog položaja, kao i naših historijskih iskustava, mi treba da gradimo prijateljstva i partnerstva s državama i s Istoka i s Zapada koja nam donose korist i vrijednost, a koja nisu suprotstavljena našim deklariranim strateškim ciljevima i interesima, poput integracija u EU i NATO.

Danas se u cijelom svijetu, a naročito u Evropi, vodi intenzivna borba između onih koji nastoje očuvati i unaprijediti pluralistički karakter i tolerantni duh svojih država i društava i onih koji izazivaju i produbljuju kulturne, etničke i vjerske razdore i sukobe. Konačan ishod te borbe bit će od ključnog značaja. To je, prije svega, ideološka bitka, pa, prema tome, prava borba i krajnja pobjeda mogu i biti samo na ideološkoj ravni. Ne smijemo dozvoliti da ideja pluralizma bude poražena. Ne smijemo dozvoliti da ideologije i snage izolacije, dezintegracije i isključivosti nadvladaju ideologije i snage inkluzije, integracije i pluralizma. Oni među nama koji vjeruju da je pluralizam dragocjen moraju ustrajati u svojim naporima da premoste kulturološke, etničke i vjerske podjele i izgrade pluralistička, inkluzivna i tolerantna društva i države u kojima će raznolikost biti izvor prosperiteta, pokretač saradnje, a ne sukoba, i most, a ne zid između zemalja i ljudi.

Historijsko iskustvo Bosne i Hercegovine nudi vrijedne lekcije za pronalaženje modela skladnog suživota i uspješnosti raznolikosti. Evropa  može imati koristi od iskustava koje je Bosna i Hercegovina stekla neprestano nastojeći da unaprijedi razumijevanje i afirmaciju raznolikosti. Jedinstvena multietnička i multireligijska kultura Bosne i Hercegovine istkana je kroz hiljadu godina tolerancije i poštivanja među njenim građanima, bez obzira na njihovu etničku i vjersku pripadnost. Stotinama su godina žitelji Bosne i Hercegovine živjeli u harmoniji, pomažući jedni drugima u izgradnji bogomolja koje se gotovo fizički naslanjaju jedna na drugu. Bosna i Hercegovina je najzapadniji doseg pravoslavnog kršćanstva i islama, jedan od najistočnijih dosega katoličanstva, i gotovo pola milenija dom maloj, ali uspješnoj jevrejskoj zajednici koja je sastavni dio našeg društva.

Etnička ili vjerska isključivost i ekstremizam su za istinski duh Bosne i Hercegovine apsolutno neprihvatljivi, jer su suprotni vrijednostima koje smo stoljećima njegovali. Tokom cijele njene historije građani Bosne i Hercegovine plaćali su visoku cijenu štiteći svoju pluralističku zajednicu i identitet, braneći ideju kulturnog, etničkog i religijskog pluralizma i raznolikosti u svom društvu. Ali, bez obzira na tu cijenu, nikada nismo odustali od tih temeljnih principa.

Sve institucije Bosne i Hercegovine odlučno su se suprotstavile nasilnom ekstremizmu i terorizmu i u toj borbi vrlo uspješno sarađuju sa svojim međunarodnim partnerima. Bosna i Hercegovina je, kao članica globalne Koalicije za borbu protiv ISIL-a, dala vrlo konkretne doprinose. Mi smo prva država u regionu koja je učešće svojih državljana u stranim paravojnim formacijama i organizacijama proglasila krivičnim djelom. Sve to je rezultiralo time da u posljednjih 18 mjeseci nije bilo zabilježenih odlazaka iz Bosne i Hercegovine na strana ratišta.

Bošnjaci su bili posebno glasni i konkretni u osudi svih vidova terorizma i nasilnog ekstremizma. Bošnjački politički, intelektualni i vjerski lideri jasno su se ogradili od ekstremnih ideologija i osudili radikalizam i terorizam u Zajedničkoj izjavi o osudi terorizma i nasilnog ekstremizma od 4. decembra 2015. godine. Također, Islamska zajednica Bosne i Hercegovine se institucionalno suprotstavila pojavama ekstremizma i paradžematima koji su pokušali da rade van njenih okvira i mimo njenog ustava i tumačenja islama. Bošnjaci, kao evropski narod, nikada se neće odreći dostignutih civilizacijskih vrijednosti koje baštine, ali ni svoje tradicije i vjere. Upravo su nas ta naša tradicija i vjera naučile da budemo tolerantni. Ni kada smo barbarski ubijani, nismo posegnuli za osvetom ili ekstremizmom, nego smo istrajavali na civilizacijskim vrijednostima, na istini i pravdi.

Zato ne postoje nikakve osnove ni pretpostavke da se tvrdi, kao što to neki čine, da Bosna i Hercegovina predstavlja ili može predstavljati potencijalnu sigurnosnu prijetnju. U BiH se ne dešava nikakav zabrinjavajući proces islamizacije, radikalizacije ili „arabizacije“ društva. Tvrdnje tog tipa, poput nedavnih izjava pojedinih evropskih zvaničnika, bez ikakvog osnova plasiraju opasne neistine o BiH i posebno o Bošnjacima, muslimanima. Teško se oteti dojmu da je krajnja namjera tih izjava zapravo da se evropska javnost zatruje lažnom predstavom o BiH, naročito o njenim građanima islamske vjere, kao o tobožnjoj sigurnosnoj prijetnji za Evropu.

Stabilnost i sigurnost Zapadnog Balkana – i njegova konačna konsolidacija u okvirima Evropske unije – od strateškog su značaja i za nas i za Evropu. Puna integracija Zapadnog Balkana u Evropsku uniju dala bi novi zamah osnivačkoj viziji Evropske unije, viziji Evrope ujedinjene u miru, prosperitetu i raznolikosti.

Regionalni dijalog i saradnja su izuzetno važni instrumenti u postizanju tog cilja.  Regionalna saradnja na projektima ekonomskog, infrastrukturnog, energetskog i sigurnosnog povezivanja – kroz mehanizme poput Berlinskog procesa – izgrađuje povjerenje, poboljšava odnose i pruža opipljivu ekonomsku dobrobit našim građanima.

Politički lideri u regiji, s vremena na vrijeme, nažalost nastavljaju s retorikom ili djelovanjem koji podižu tenzije i uzrokuju nestabilnost – najčešće zbog sebičnih političkih ciljeva, ali često i zbog međusobnog nerazumijevanja i nedostatka povjerenja.

Sasvim je jasno da bez stabilnosti nema napretka u regiji. Politička stabilnost je ključni preduvjet za aktiviranje ogromnih potencijala koje naš region neosporno posjeduje i njegovu konsolidaciju unutar Evropske unije.

Odgovornost za kreiranje stabilnog političkog okruženja je prije svega na nama samima. Budućnost svih procesa i odnosa u našoj regiji zavisi u prvom redu od naše iskrene spremnosti da prevaziđemo naše razlike, konflikte i gorčine, koje su obilježile nedavnu prošlost i nastavljaju da opterećuju našu sadašnjost. Jednostavno rečeno: da jedni druge razumijemo bolje.

Do sada u tome nismo u pravoj mjeri uspjeli. Česte i velike oscilacije u našim međusobnim odnosima prouzrokovane su promjenjivim nivoom naše iskrenosti i čvrstine namjera koje smo unosili u te odnose. Vjerujem da dijelite moje mišljenje da naše prirodne poveznice, poput kulture i historije, još uvijek nismo iskoristili na pravi način i u pravoj mjeri.

Pridruživanje Evropskoj uniji će sigurno da doprinese stabilizaciji i konsolidaciji ukupnih odnosa u regiji. Međutim, povjerenje koje je neophodno za dugoročnu stabilnost i prosperitet, možemo izgraditi isključivo vlastitim naporima. Dokle god ne bude iskrenog i intenzivnog dijaloga i povjerenja među nama, neće biti ni stabilnosti u međusobnim odnosima, a samim tim ni u regiji.

Ni Evropa nije lako postigla mir i harmoniju koju danas ima. EU je proizašla iz ideje zajedničkog kontroliranja dva glavna ratna resursa -  uglja i čelika. Evropa je prošla kroz stogodišnje ratove, vjerske ratove, u njoj su počela dva svjetska rata, u njoj su rođeni kolonijalizam i inkvizicija, u njoj se desio holokaust, iz nje su krenuli nacizam i staljinizam. Ali evropski lideri su imali snage da pogledaju istini i jedni drugima u oči. I da postignu kompromis.

Moramo biti iskreniji, otvoreniji i direktniji u međusobnoj komunikaciji. Moramo izaći iz potrošenih šablona i populističkih matrica koje nas konstatno vraćaju u retoriku i radnje koje su suprotne našim deklariranim ciljevima, preuzetim obavezama i ranijim dogovorima. Naša komunikacija i odnosi prenose se na sve slojeve društva i stvaraju dojam da mi nismo u stanju da pronađemo formulu za stabilizaciju međusobnih odnosa. Zato nam se često i dešava da ono što dogovorimo na raznim sastancima i skupovima ostane mrtvo slovo na papiru.

Kratkoročna i prividna politička korist, koju donose tvrda javna retorika i naizgled nepomirljivi stavovi, proizvode dugoročnu štetu našim državama i narodima i procesima stabilizacije i pomirenja u regiji. Moramo ispravnije tumačiti šta je zaista u najboljem interesu država i naroda koje predstavljamo. I artikulirati to svojom retorikom i djelima.

Našu međusobnu komunikaciju i odnose u regiji ne trebamo graditi samo od samita do samita ili od susreta do susreta. Prostor za dijalog treba da bude stalno otvoren i dostupan. Naše probleme moramo da rješavamo u čestim i direktnim razgovorima i susretima. Lijepih riječi i međusobnih dogovora nam ne manjka, ali ih, na žalost, ne provodimo dovoljno i dosljedno u djela.

Povjerenje, razumijevanje i pomirenje u regionu možemo i moramo graditi samo na temeljima istine, pravde i vladavine prava. Moramo poduzeti konkretne radnje na rješavanju preostalih otvorenih pitanja između naših država na principima međusobne ravnopravnosti, poštivanja suvereniteta i u skladu s međunarodnim pravom.

Ono što je također potrebno, a još uvijek nedostaje, jeste strukturiraniji, intenzivniji i kvalitetniji politički dijalog na visokom nivou između Evropske unije i Zapadnog Balkana koji bi unaprijedio stabilnost i sigurnost regije i njenu konačnu konsolidaciju u okvirima EU. Naravno da su za izgradnju stabilnog i sigurnog okruženja koje pogoduje općem napretku primarno odgovorni politički lideri u regionu. Ali i EU ima ulogu koju može igrati u tome. Dobro strukturiran i intenzivan politički dijalog na visokom nivou između EU i Zapadnog Balkana stvorio bi platformu za postizanje sljedeća dva zajednička cilja:

1. konačna stabilizacija političkog okruženja, smirivanjem kriza i spuštanjem tenzija u samom njihovom začetku, te rješavanjem otvorenih pitanja u skladu s međunarodnim i  standardima EU;

2. puna sigurnosna uvezanost unutar regiona, kao i između regiona i EU, kroz mehanizme putem kojih bi EU i Zapadni Balkan zajednički odgovorali na sigurnosne izazove i prijetnje koje jednako pogađaju i region i EU.