21. Sep. 2015.
Govor člana Predsjedništva BiH, Bakira Izetbegovića na Mirovnoj konferenciji "20 godina mira - Put naprijed"
Čini mi veliku čast što se mogu obratiti ovom značajnom skupu uglednih intelektualaca i državnika koji su se okupili danas u Sarajevu na inicijativu našeg prijatelja Dr. Tun Mahathir bin Mohamada, a pod okriljem fondacije Perdana Global Peace Foundation.

Vaše ekselencije, poštovane dame i gospodo, dobro došli u Sarajevo. Primite svu moju zahvalnost koju mogu izraziti riječima, u želji da nakon ove konferencije čvrsto prigrlimo mogućnosti koje su pred nama.

 

Dozvolite mi da prije uvodonog izlaganja, Dr. Tun Mahathir bin Mohamadu izrazim zahvalnost; prije svega na inicijativi za održavanje ove konferencije, potom za napore koje njegova fondacija ulaže u izgradnji mira i promoviranju dobra diljem svijeta, i treće i najvažnije – za podršku i pomoć koju su Dr. Mahathir i narod Malezije pružili Bosni i Hercegovini u najtežim danima njene historije.

 

Vaše ekselencije, poštovane dame i gospodo,

 

Pogled na stanje u Bosni i Hercegovini dvije decenije nakon okončanja vojnih sukoba i potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma zavisi od toga kako to stanje želimo vidjeti. Nacija je segregirana kao nikad u svojoj hiljadugodišnjoj historiji, ali unatoč tome neupitan je napredak u procesu pomirenja i normalizacije međuetničkih odnosa. Na sličan način se može gledati i na političku organizaciju države i njen uticaj na ekonomiju.

 

Bosna i Hercegovina je zemlja sa glomaznom administracijom na raznim nivoima vlasti, zemlja koja nosi teret ratne devstacije koji se ne može iskazati brojkama, osim onog dijela koji se odnosi na brigu o ranjenim, demobilisanim, porodicama poginulih.

 

Noseći teret kompleksne i skupe države, i uz to i teret brige o ranjenim i porodicama poginulih, ekonomija naše zemlje je ipak sustigla ekonomije zemalja regije koje nisu iskusile niti približne ratne devastacije. Uz dodatna sistematska rasterećenja, privreda Bosne i Hercegovine može dobiti polet koji će je učiniti jednom od vodećih u regiji.

 

Poštovane dame i gospodo,

 

Uz dvadesetogodišnjicu potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, s razlogom se postavlja pitanje njegove budućnosti.

 

Očekuju se i otvoreno prognoziraju dramatične promjene: jedni ne vide perspektivu Bosne i Hercegovine ukoliko opstane entitetska podjela, drugi zagovaraju federalizaciju, konfederalizaciju, naravno baziranu na etničkim principima. I jedni i drugi potcjenjuju snagu međunarodnog ugovora, snagu državnih institucija koje su na bazi njega formirane, i snagu interesa, i domaćih i stranih, koji su kroz njega artikulirani i izbalansirani. Otuda ne vjerujem da su u dogledno vrijeme realne suštinske promjene Dejtonskog mirovnog sporazuma.

 

Ono što je izvjesnije jeste jedan racionalniji pristup, jedna nova i drugačija praksa u sagledavanju odnosa u Bosni i Hercegovini, jedna unutrašnja evolucija kroz sazrijevanje demokratskih snaga, shodno čemu će ono što Dejtonski mirovni sporazum garantuje zaista osigurati pozitivniji sadržaj za sve narode i građane u Bosni i Hercegovini.

 

Nije li upravo sam proces EU integracija najrealniji put za nadogradnju Dejtona, posebno u cilju usklađivanja sa evropskim standardima i osiguravanja najvišeg nivoa međunarodno priznatih prava i sloboda. Naravno, ako i kada bi se izvršile popravke u Dejtonu koje su potrebne da bi se on do kraja uskladio sa evropskim standardima, nerealno je očekivati da će sva ta usklađivanja suštinski i u kratkom vremenskom roku promjeniti Dejtonsko etno-teritorijalno, administrativno uređenje i sistem podjele vlasti koji je na snazi.

 

Ali, s vremenom, mehanizmi zaštite etničkog i entitetskog interesa će dobiti realan obim i supstancu, a njihov obuhvat će se smanjivati, ustupajući prostor mehanizmima koji garantuju zaštitu općih ljudskih prava, uspostavljanje efikasnog pravosudnog sistema i omogućavaju ubrzan razvoj ekonomije i svesrdan napredak društva. Dakle, jedan izvjestan i realan – put naprijed što je i suštinska poruka ove cijenjene mirovne konferencije kojoj prisustvujemo.

 

Poštovane dame i gospodo,

 

Završeno je stoljeće koje vodeći svjetski historičari, s pravom, nazivaju – stoljećem ratova. Pred nama je novo stoljeće, i dakako nove mogućnosti i novi rizici. Kako će ono izgledati zavisi od nas, ali i od toga čemu učimo i kakav primjer ostavljamo generacijama koje dolaze. One će, uvjeren sam, biti manje opterećene prošlošću, a više posvećene budućnosti. Sa drugačijim ljudima i drugačijim pristupom, Dejtonski mirovni sporazum i Bosna i Hercegovina, biti će drugačiji. Biti će bolji.

 

Najviše što možemo učiniti za mlade koji dolaze, jeste ukazati im na – toleranciju. Ova božanska poruka o poštivanju drugog i drugačijeg, postala je najviša ljudska poruka koju slijedi civilizirani svijet. Sa željom da takvu poruku uputimo našim narodima i svijetu, i da jedni druge stalno ohrabrujemo na tome putu, ja Vas još jednom sve pozdravljam i želim Vam svako dobro.